Ciudad de Mexico | povijest

Povijest

Pierre de Tizoc, Kamen Aztečkog vladara Tizoc-a

Razdoblje Azteka

Prema zapisima Azteka (zapravo Méxica, izgovor Mehika), oni su osnovali grad 1325. pod imenom Tenochtitlan kad se skupina nomada sa sjevera naselila na otok u jezeru Texcoco. Prema njihovoj predaji, od Huitzilopochtlia su dobili zadatak da zasnuju grad tamo gdje vide orla da sjedi na kaktusu i jede zmiju. I našli su ga - na otoku usred jezera. Orao, zmija i kaktus su centralni motiv današnje Meksičke zastave.

Stvarna povijest naseljavanja je vjerojatno bila ipak malo drugačija. Mali otoci na plitkom jezeru su bili na prvom mjestu strateški dobro izabran položaj, a jezero ih je snabdijevalo ribama. Kako nije bilo dovoljno zemlje za obrađivanje, gradili su splavi (čiji su kreatori bili susjedni Xochimilca Indijanci) na koje su donijeli zemlju i na tako napravljenim umjetnim otocima uzgajali cvijeće i povrće. Otoke, splavi i obalu povezali su nizom nasipa koji su korišteni kako za reguliranje vodostaja jezera, tako su mogli u slučaju potrebe, i sve poplaviti. Osim toga, imali su i mostove koje su u slučaju napada mogli podići pa tako spriječiti neprijatelja da dođe do njih, ali i onemogućiti bijeg.

Grad na otocima je uskoro imao više od 13 km². Azteki su uskoro proširili svoje područje vlasti. Prvo su uz pomoć oružja, intriga i mijenjanjem saveznika osvojili dolinu. Već 100 godina prije konkviste Azteki su vladali ogromnim područjem, trgovina je bila dobro razvijena, a čak su im i vrlo udaljena područja plaćala danak.

Konkvista

1519. se Hernan Cortes iskrcao sa samo nekoliko storima ljudi na istočnoj obali i krenuo prema Tenochtitlanu. Više okolnosti su mu išle na ruku: posjedovanje vatrenog oružja i efekt šoka koji su na indijance imali jahači (konj je do tada bio u tim krajevima nepoznat, pa su konja i jahača smatrali jednim bićem), podrška plemena s kojima su Azteki bili u neprijateljstvu ili ratu, ali i oklijevanje njihovog vladara Moctezuma II. da im pruži otpor.

Vladar Azteka je bio misaon, duboko religiozan čovjek, koji je u Cortesu vidio bijelog, bradatog boga Quetzalcoatla koji se vratio da ispuni jedno staro proročanstvo. 8.studenog 1519. je pustio Španjolce u grad; istina, sa strahom, ali uz veličanstvenu dobrodošlicu. Cortes i njegovi pratioci su bili zapanjeni pogledom na glavni grad Azteka. Grad na jezeru sa 300.000 stanovnika bio je u svakom pogledu ravan bilo kojem europskom velikom gradu tog vremena.

Španjolci su zarobili Montezumu, opljačkali hramove i pobili puno svećenika. Uskoro je gradom zavladalo nezadovoljstvo zbog pasivnosti njihovog vladara i surovosti njegovih gostiju i pobili su dio Španjolaca zajedno sa svojim vladarom. Prema izvješćima Španjolaca, narod je kamenovanjem ubio Montezumu kad je pokušao spriješiti pobunu protiv nezvanih gostiju. Španjolci su uz velike gubitke istjerani iz grada.

Cortes je s nekolicinom svojih ljudi uspio pobjeći, skloniti se kod saveznika u Tlaxcali gdje je sagradio nove brodove, reorganizirao svoje snage i nakon 3 mjeseca opsade uz pomoć savezničkih indijanaca slomio samoubilački otpor Azteka i osvojio grad 13.kolovoza 1521.

Do danas je sjećanje na taj poraz bolno upisano u povijesno sjećanje Meksikanaca. Cortesa ni malo ne vole, ali jednako tako ni Montezumu ni Malinche, Cortesovu prevoditeljicu, kao ni plemena koja su pomogla Cortesu.

Kako je morala biti ogorčena borba za Tenotichtlan vidi se po tome što od nekad cvatuće metropole nije ostalo gotovo ni traga. Jedan Cortesov pratioc je zapisao: "Sve što sam tada vidio je bilo zgaženo i uništeno; nije ostao ni kamen na kamenu".

Španjolsko i postkolonijalno doba

Spomenik meksičkom predsjedniku Benitu Juarezu (1806.-1872.)

Španjolci su pobjedonosno uništavali svaki trag kulture Azteka i gradnjom crkvi i palača na mjestima njihovih hramova i zgrada pokušali uništiti i sjećanje na nju. Utvrdili su se, isušili najveći dio jezera Texcoco i odavde krenuli u osvajanja daleko na sjever do područja današnjih SADa i na jug do Srednje Amerike.

Grad Meksiko je 1535. postao glavni grad potkralja Nove Španjolske koja je obuhvaćala sve Španjolske provincije u Americi sjeverno od Kostarike, karipske otoke i Filipine. Španjolska kolonijalna vlast trajala je punih 300 godina. Potkraj 17. stoljeća, u gradu je djelovalo 29 muških i 22 ženska samostana. Škola za Indijance otvorena je 1525., a sveučilište je osnovano 1551. godine. Grad se odlikovao najbogatijom knjižnicom iz kolonijalnog doba. Samostan bosonogih karmelićanki u kojemu je živio i glasoviti romanopisac Mateo Alemán, u 17. stoljeću imao je oko 12 000 naslova. Prvu tiskaru u Americi otvorio je u gradu Juan Cromberger, sin seviljskog monopolista Jacoba, zajedno s Lombarđaninom Juanom Pablosom (Giovanni Paolo). Prema popisu stanovništva Nove Španjolske, koji je potkralj dao provesti 1794. godine, u Ciudad de Méxicu je živjelo 135 000 ljudi.[11]

1810. je pod vodstvom Miguela Hidalga počeo rat za nezavisnost, koji je pobjedonosno završio ulaskom pobunjenika pod vodstvom Augustina de Itrubide u grad 1821.

Tijekom Meksičko-Američkog rata Amerikanci su 1847. osvojili grad i držali ga pet mjeseci okupiranim. Zatim su gradom od 1863. do 1867. vladali car Maximilian i francuska vojska dok ih iz grada i cijelog Meksika nije 1866 uz pomoć SADa istjerao Benito Juarez, koji je još 1858. bio izabran za predsjednika Meksika.

Novo vrijeme

Ulična scena oko 1890.

Grad se polako širio izvan područja isušenih jezera (diktator Porfirio Diaz je isušio zadnje ostatke jezera Texcoco), ali je položaj u više pogleda nepovoljan za razvoj u moderan grad. Nedovoljno isušene močvare su bile idealne za razvoj malaričnih komaraca, a iz Europe su povremeno stizale bolesti koje su teško pogađale indijansko stanovništvo. Veliki broj zgrada je sve više tonuo u mekanu podlogu.

Za vrijeme revolucije je poginulo gotovo dva miliuna ljudi, a još puno veći broj ih je ostao bez imanja i krova nad glavom. Priliv stanovnika u grad je bio vrlo velik. Tisuće očajnih ljudi je dolazilo u grad koji se industijalizirao u potrazi za poslom i boljim uvjetima života. U vremenu od 1920. do 1940. se broj stanovnika udvostručio i narastao na 1,8 miliona, a socijalni su se problemi zaoštrvali.

2.listopada 1968 grad je pokazao svoju najokrutniju stranu kada su na gotovo 250.000 studenata koji su demonstrirali protiv loših socijalnih uvjeta, bijednih uvjeta obrazovanja i manjka demokracije izašli tenkovi i vojska. Kako je to bilo samo 10 dana prije svečanog otvaranja Meksičkih ljetnih Olimpijskih igara, demonstracije su ugušene brutalnom silom. Prema službenim podacima poginulo je 30, a prema izjavama studenata više od 500 ljudi.

1968. je broj stanovnika prešao 6 miliona, a godišnji rast od 7% nije bilo moguće slijediti ni gradnjom kuća, niti si je većina pridošlica mogla to priuštiti, niti je infrastuktura mogla rasti takvim tempom. Posljedica takvog vrtoglavog rasta je stvaranje slamov divovskih razmjera, s kućicama koje si ljudi sami nekako sklapaju. Većina bez vode i sanitarija. Svaki pokušaj vlasti da situaciju poprave širenjem infrastuktue završava tako, da iza slama, koji se nekako riješi, odmah raste idući.

Prometni problemi su bili više nego ogromni, pa je gradnjom i stalnim širenjem mreže podzemnih željeznica situacija unekoliko olakšana. A rast grada, odnosno broja stanovnika se ne zaustavlja. Prema procjenama svaki dan u grad stiže novih 1.000 ljudi. Kao najgušće naseljeno metropolitansko područje na svijetu, grad neizbježno muče mnogi socijalni i strukturni problemi čije rješenje se u bliskoj budućnosti uopće ne nazire.

Other Languages
Afrikaans: Meksikostad
Alemannisch: Mexiko-Stadt
aragonés: Ciudat de Mexico
Ænglisc: Mexicoburg
العربية: مدينة مكسيكو
Aymar aru: Mïxiku marka
azərbaycanca: Mexiko
تۆرکجه: مکزیکو سیتی
башҡортса: Мехико
Boarisch: Mexiko Stod
žemaitėška: Meksėks
Bikol Central: Mexico (ciudad)
беларуская: Мехіка
беларуская (тарашкевіца)‎: Мэхіка
български: Мексико (град)
brezhoneg: Kêr-Vec'hiko
буряад: Мехико хото
Chavacano de Zamboanga: Ciudad de Mexico
Mìng-dĕ̤ng-ngṳ̄: México Chê
нохчийн: Мехико
Чӑвашла: Мехико
Cymraeg: Dinas Mecsico
Deutsch: Mexiko-Stadt
Zazaki: Meksiko City
English: Mexico City
Esperanto: Meksik-urbo
eesti: México
euskara: Mexiko Hiria
estremeñu: Ciá de Méjicu
suomi: México
Võro: México
føroyskt: Meksikobýur
français: Mexico
Gàidhlig: Meagsago (baile)
Avañe'ẽ: Táva Méhiko
客家語/Hak-kâ-ngî: México Sṳ
Fiji Hindi: Mexico City
hornjoserbsce: Mexiko-město
Kreyòl ayisyen: Meksiko
հայերեն: Մեխիկո
interlingua: Citate de Mexico
Bahasa Indonesia: Kota Meksiko
Interlingue: Cité de Mexico
ГӀалгӀай: Мехико
Ido: México
íslenska: Mexíkóborg
Patois: Mexiko Siti
la .lojban.: mexygu'e tcadu
Basa Jawa: Kutha Mèksiko
ქართული: მეხიკო
Qaraqalpaqsha: Mexiko
Gĩkũyũ: Mexico City
қазақша: Мехико
kalaallisut: Mexico City
한국어: 멕시코시티
kurdî: Meksîko
kernowek: Cita Mexico
Кыргызча: Мехико
Latina: Mexicopolis
Lëtzebuergesch: Mexiko-Stad
лезги: Мехико
Limburgs: Mexico-stad
لۊری شومالی: مکزیکوسیتي
lietuvių: Meksikas
latviešu: Mehiko
Malagasy: Mexico
олык марий: Мехико
македонски: Мексико (град)
монгол: Мехико
кырык мары: Мехико
Bahasa Melayu: Bandaraya Mexico
မြန်မာဘာသာ: မက္ကဆီကိုမြို့
эрзянь: Мехико
مازِرونی: مکزیکوسیتی
Nederlands: Mexico-Stad
norsk nynorsk: Mexico by
norsk: Mexico by
Chi-Chewa: Mexico City
Livvinkarjala: Mehiko
Ирон: Мехико
Papiamentu: Ciudad di Mexico
Picard: Méssico
Norfuk / Pitkern: Meksikoe Citii
Piemontèis: Sità dël Méssich
پنجابی: میکسیکو شہر
português: Cidade do México
Runa Simi: Mihiku llaqta
rumantsch: Citad da Mexico
русский: Мехико
русиньскый: Мексіко Сіті
саха тыла: Мехико
davvisámegiella: Meksiko gávpot
Simple English: Mexico City
slovenčina: Mexiko (mesto)
slovenščina: Ciudad de México
Gagana Samoa: Mexico Siti
chiShona: Mexico City
српски / srpski: Мексико Сити
svenska: Mexico City
Kiswahili: Mexico (mji)
ślůnski: Meksyk (mjasto)
тоҷикӣ: Мехико
Türkmençe: Mehiko
Türkçe: Meksiko
татарча/tatarça: Мехико
удмурт: Мехико
ئۇيغۇرچە / Uyghurche: مېكسىكا شەھىرى
українська: Мехіко
oʻzbekcha/ўзбекча: Mexiko shahri
vepsän kel’: Mehiko
Tiếng Việt: Thành phố México
吴语: 墨西哥城
მარგალური: მეხიკო
Zeêuws: Mexico-Stad
中文: 墨西哥城
文言: 墨西哥城
Bân-lâm-gú: México Chhī
粵語: 墨西哥城