Starogrčki jezik

starogrčki jezik
Ἑλληνική
Hellēnikḗ
Državeistočni Mediteran
Izumrorazvio se u koine grčki jezik do 4. veka p. n. e.ticeka v ritko majmunr
Porodicaindoevropski
  • starogrčki jezik
Sistem pisanjagrčki alfabet
Jezički kodovi
ISO 639-1nema
ISO 639-2grc
ISO 639-3grc
Starogrčki dijalekti oko 400. pne.

Starogrčki jezik (ἡ Ἑλληνική γλῶττα, [hē hellēnikḗ glōtta], grčki: Ἀρχαία Ἑλληνική [Archaía Ellinikí]; ili antički grčki jezik) je istorijski indoevropski jezik iz oblasti istočnog Mediterana.[1]

Ovaj jezik predstavlja ranu fazu razvoja grčkog jezika, u periodu od postanka grčkog alfabeta (IX vek pne.) do početka helenističke ere (IV vek pne.). Starogrčki jezik se u književnosti koristio mnogo duže, do sedmog veka nove ere. Kao norma klasičnog grčkog jezika služio je dijalekt Atike iz 5. i 4. veka pne. Grčki jezik u periodu 600-1453. se označava kao srednjegrčki. Za njim je sledio novogrčki, jezik moderne Grčke, koji se u kontinuitetu razvio iz starogrčkog.

Starogrčki jezik je jezik izolat, što znači da nema bližih srodnika u okviru indo-evropske jezičke porodice. Jedini savremeni jezik koji je proizašao iz ovog jezika je novogrčki, tako da se ova dva jezika, i pored velikih razlika, smatraju jednim istim jezikom. Mnoge reči starogrčkog jezika su ušle u latinski jezik i sve moderne evropske jezike, naročito kroz stručnu terminologiju. U novijem dobu, starogrčki jezik se izučavao i izučava u okviru klasične filologije.

Na starogrčkom jeziku su napisani Homerovi epovi, Ilijada i Odiseja, kao i velika dela grčke književnosti, pozorišta, nauke i filozofije iz zlatnog doba antike. Značajan je i kao jezik na kome su pisani rani hrišćanski tekstovi, poput Novog zaveta.

Po ISO 639 standardizaciji, oznaka za starogrčki jezik je grc.

Razvoj starogrčkog

Porijeklo ranih oblika i rani razvoj grčkih narječja nije dobro poznat zbog nedostatka dokaza. Jedino potvrđeno narječje iz brončanog doba je mikenski grčki (1600. - 1100. pr. Kr.) koje se piše linearom B, preuzetim s Krete. Nakon toga dolazi razdoblje u kojemu nema pisanja, koje traje do osmog stoljeća pr. Kr., kada Grci prilagođavaju pismo od Feničana.

S invazijom Dorana 1120. pr. Kr. počinju se razvijati starogrčka narječja. U klasičnome razdoblju jezik se dijeli na:

  • Zapadnu grupu: dorsko i ahajsko,
  • Središnju grupu: eolsko i arkadociparsko, te
  • Istočnu grupu: jonsko i atičko.

Arkadociparsko narječje najsličnije je mikenskom grčkom toliko da ga neki smatraju ostacima mikenske Grčke.

Dorsko narječje prostiralo se od južnog Peloponeza do Krete i južnih grčkih otoka te dorskih kolonija u južnoj Italiji i Siciliji. Smatra se da ahajska i sjeverozapadna narječja također spadaju u dorsku skupinu.

Jonsko narječje je steklo prestiž između grčkih govornika zbog svoje povezanosti s jezikom Homerovih i Herodotovih djela. Homerova djela zapisana su homerskim grčkim koji se sastojao uglavnom od starojonskog s posuđenicama iz susjednog eolskog narječja, a jezično je blizak atičkome narječju kojime se govorilo u Ateni. Reforme pisanja provedene su u Ateni 403. pr. Kr., pri čemu je stari atički alfabet zamijenjen jonskom verzijom koju je koristio grad Milet. Ovo pismo je kasnije postalo standardni grčki alfabet.

Atički grčki bio je prestižno narječje kojim se govorilo u Atici i Ateni. Od ostalih narječja je najsličnije kasnijim oblicima grčkog. Ponekad je uvršteno u istu skupinu s jonskim narječjem. Utjecaj atičkog širi se zajedno s kulturnim utjecajem Atene (klasični grčki).

S osvajanjima Aleksandra Velikog u 4. stoljeću pr. Kr. atički grčki se širi na nova područja i pojednostavljuje, te se pretvara u koiné (Κοινή), zajednički jezik istočnog Sredozemlja. Ostaje dominantan jezik i nakon širenja Rimskog carstva na ta područja, pa je grčkom koiné napisan i biblijski Novi zavjet. Koiné se kasnije postepeno pretvara u srednjevjekovni odnosno bizantski grčki.

Other Languages
aragonés: Griego antigo
العربية: لغة إغريقية
asturianu: Griegu antiguu
azərbaycanca: Qədim yunan dili
Boarisch: Oidgriachisch
беларуская (тарашкевіца)‎: Старажытнагрэцкая мова
brezhoneg: Henc'hresianeg
català: Grec antic
čeština: Starořečtina
dansk: Oldgræsk
Zazaki: Greki
English: Ancient Greek
español: Griego antiguo
français: Grec ancien
Kreyòl ayisyen: Grèk d'antan
Հայերեն: Հին հունարեն
interlingua: Greco ancian
Bahasa Indonesia: Bahasa Yunani Kuno
íslenska: Forngríska
Lëtzebuergesch: Algriichesch
Limburgs: Aajdgrieks
олык марий: Акрет грек йылме
македонски: Старогрчки јазик
Plattdüütsch: Ooltgreeksche Spraak
Nederlands: Oudgrieks
Piemontèis: Grech antich
Simple English: Ancient Greek language
slovenčina: Starogréčtina
српски / srpski: Старогрчки језик
Türkçe: Grekçe
oʻzbekcha/ўзбекча: Qadimgi yunon tili
中文: 古希臘語
文言: 古希臘語
粵語: 古希臘文