Staroengleski jezik

Staroengleski
Ænglisc, Anglisc, Englisc
Govori se uEngleski (osim krajnjeg jugozapada i sjeverozapada), dijelovi suvremene Škotske jugoistočno od Fortha i istočni rub suvremenog Wales.
Izumiranje jezikauglavnom se razvio u srednjoengleski do 13. vijeka
Jezička porodica


>Germanski
->Zapadnogermanski
-->Anglo-frizijski
--->

PismoRune, kasnije latinica (staroengleska varijanta).
Jezički kodovi
ISO 639-1Nema
ISO 639-2ang
ISO 639-3ang

Staroengleski jezik (stengl. Ænglisc sprǣc; ISO 639-3: ang), ili anglosaksonski jezik, jepovijesni indoeuropski jezik koji se između 450-1100 nakon Krista govorio na području današnje Velike Britanije.

Imao je nekoliko dijalekata: zapadnosaksonski, južni staroengleski, northumbrijski, kentski, angliski, mercijanski.

Mercijanski dijalekt predak je suvremenog engleskog jezika[1].

Other Languages
Ænglisc: Ænglisc spræc
asturianu: Inglés antiguu
беларуская (тарашкевіца)‎: Стараангельская мова
brezhoneg: Hensaozneg
català: Anglès antic
čeština: Staroangličtina
Deutsch: Altenglisch
English: Old English
føroyskt: Fornenskt mál
français: Vieil anglais
Frysk: Aldingelsk
հայերեն: Հին անգլերեն
Bahasa Indonesia: Bahasa Inggris Kuno
íslenska: Fornenska
日本語: 古英語
한국어: 고대 영어
Lingua Franca Nova: Engles antica
Limburgs: Aajdingels
latviešu: Senangļu valoda
Bahasa Melayu: Bahasa Inggeris Kuno
Plattdüütsch: Angelsassische Sprake
Nederlands: Oudengels
norsk nynorsk: Gammalengelsk
occitan: Anglosaxon
português: Inglês antigo
Simple English: Old English
slovenčina: Anglosaština
slovenščina: Stara angleščina
svenska: Fornengelska
Türkçe: Eski İngilizce
Tiếng Việt: Tiếng Anh cổ
West-Vlams: Oudiengels
中文: 古英语
Bân-lâm-gú: Kó͘ Eng-gí
粵語: 古英文