Planinski masiv

Planinski masiv
Srednjeoceanski hrbat je najduži masiv na svijetu
Srednjeoceanski hrbat je najduži masiv na svijetu

Planinski masiv, planinski lanac ili planinski vijenac, ili gorje, je naziv za geografsko područje koje se sastoji od niza međusobno povezanih planina.[1] Planine i planinski masivi pokrivaju petinu Zemljine površine.

Karakteristike

Planine u jednom masivu su najčešće isprekidane prijevojima ili dolinama. Pojedinačne planine u jednom masivu ne moraju nužno imati iste geološke i petrološke karakteristike, iako najčešće imaju. Sklop masiva koji pripada nekom području naziva se planinski sistem.

Struktura

Planinski masivi često imaju vrlo kompleksnu strukturu, pa zbog toga veći masivi imaju svoje vlastite podmasive kao Masiv Apalači koji se u osnovi dijeli na tri podmasiva Sjeverni, Srednji i Južni Apalači.

Uzroci nastanka

Planinski masivi se formiraju kad se dvije litosferne ploče sudare a rubovi ustreme u vis. Snaga tog izvijanja gura svaku ploču na onu drugu. Nakon što se ploče smire, planinski masiv je formiran. Nakon tog nastupa vrijeme - snižavanja, zbog erozije, koju uzrokuju vjetrovi, kiša, ledenjaci i lavine. To je razlog zašto su neki planinski masivi stjenoviti i šiljati, kao Stjenjak, a neki su zaobljeni i niski kao Masiv Apalači.[1]

Većina ljudi misli da su planine stalne i stabilne forme, ali one ili stalno rastu, ili erodiraju i nestaju. Masiv Apalači nastao je kao rezultat sudara Sjeverne Amerike sa Afrikom. Prije 500 milijuna godina taj planinski masiv bio je najviši na svijetu, ali je zbog erozije sada puno niži.[1]

Sudar litosfernih ploča liči na sudar automobila, automobil se zbog siline udara skraćuje po dužini - i proteže u vis, ista se stvar događa i sa uzdizanjem planinskih masiva, kad se sudare dvije ploče.[1]

Tektonski procesi koji stvaraju planinske masive

Planine, planinski masivi i visoravni - postoje, jer tektonski procesi koji ih stvaraju, rade to brže od erozije koja ih nastoji uništiti. Planine i planinske masive stvorili su (i stvaruju) u većini - tri glavna procesa: vulkani, horizontalno skrućivanje zemljine kore koje se manifestira nabiranjem i rasjedanjem, i zagrijavanje i termička ekspanzija velikih površina vanjskog omotača zemlje.[2]

U nekim regijama, planinski masivi su formirani procesom skrućivanja kontinentalne mase, a ne sudaranjem dviju kontinentalnih ploča. Prije nekih 40 000 000 do 80 milijuna godina, tako je nastao Stjenjak u Koloradu, Utahu i Wyomingu, a danas na taj način još uvijek rastu masivi Tanšan (Azija) i Atlas u Sjevernoj Africi. U principu unutarkontinentalni masivi nastaju rasjedanjem.[3]

Sile i procesi koji stvaraju i nose planinske masive

Planine i planinski masivi nastaju zahvaljujući tektonskim procesima, koji su ih stvorili i koji ih održavaju. S druge strane erozija, permanentno radi na tom da ih izravna i razgradi. Topografija planinskog pojasa ne ovisi samo o procesima koji formiraju planinski teren, već i o onim silama koje podržavaju takav tip terena, i od erozijsko - tektonskih procesa koji ih nastoje uništiti.[2]

Dvije karakteristike stijena omogućuju stabilnost planina i planinskih masiva, čvrstoća i gustoća. Kad stijene ne bi bile čvrste, planine bi se jednostavno istopile - otjecanjem. Na suptilnijoj razini, čvrstoća materijala ispod planina može utjecati na topografiju tla.[2]

U pogledu čvrstoće i debljine - sloj litosfere jako varira uokolo Zemlje, od svega desetak do više od 200 km. Litosfera je puno čvršća od sloja na kom leži -astenosfere (pogledajte članak Tektonika ploča). Čvrstoća litosfere rezultat je njezine temperature, debela litosfera postoji jer je vanjski omotač Zemlje relativno hladan. Hladna, zbijena, i zbog tog čvrsta litosfera može nositi veći raspon planina nego tanka litosfera, baš kao što debela ledena kora na jezeru]] ili rijeci]], može bolje izdržati težinu ljudi nego tanka kora leda.[2]

U pogledu kemijskog sastava, a time i gustoće - zemljina kora je mekša od sloja na kom leži. Ispod oceana, tipična debljina kore je samo 6 - 7 km.[2] Po kontinentima je prosječna debljina oko 35 km, ali na pojedinim dijelovima može doseći do 60 - 70 km ispod visokih planinskih masiva i visoravni. Dakle, većina masiva i visoravni leži na debelom sloju kore. Uz određene iznimke lakša kora pluta na čvršćem sloju, kao što ledenjaci plutaju po oceanima.[2]

Valja napomenuti da su kora i litosfera definirana različitim karakteristikama i ne predstavljaju isti sloj. Štoviše, varijacije u njihovoj debljini imaju različiti utjecaj na topografiju iznad njih.[2] Neki planinski masivi i visoravni leže na debelom pojasu kore. S druge strane sloj litosfere ispod takvih područja, može biti tanak, ali njegova debljina ne igra značajnu ulogu u nošenju tog masiva. Ali ima masiva koji leže na debelim slojevima litosfere, koja se pod njihovom težinom uvija prema dolje. Zemljina kora pod takvim masivima obično je deblja od normalne, ali ne tako debela kao u slučaju kad je sloj litosfere tanak.[2] Dakle snaga litosfere nosi planinske masive i puno deblji sloj kore nego što bi to bio slučaj, da tog debelog sloja kore nema. Tako na primjer, Himalaja vrši potisak na koru indo-australske ploče, koja leži na sloju posebno hladne, guste litosfere koji je savinuta prema dolje pod visokom težinom planina koje nosi. Debljina zemljine kora u tom pojasu iznosi oko 55 km ispod najviših planina od 8 000 metara. Ipak najdeblji sloj zemljine kora od 70 km, leži dalje na sjeveru ispod Tibeta , čija je nadmorska visina je između 4 500 - 5 000 metara, ispod kojeg je sloj litosfere puno tanji od onog ispod Himalaje. Dakle snažna indijska litosfera pomaže nositi Himalaju, a s druge strane debeli sloj zemljine kore nosi Tibetsku visoravan.[2]

Other Languages
Afrikaans: Bergreeks
Alemannisch: Gebirge
aragonés: Cordelera
العربية: سلسلة جبلية
asturianu: Cordal
Aymar aru: Khunu qullu
башҡортса: Тау һырты
беларуская: Горны хрыбет
беларуская (тарашкевіца)‎: Горны сьцяг
भोजपुरी: परबत माला
bosanski: Planinski lanac
català: Serralada
کوردی: زنجیرەچیا
čeština: Pohoří
dansk: Bjergkæde
Deutsch: Gebirge
Ελληνικά: Οροσειρά
Esperanto: Montara sistemo
español: Cordillera
eesti: Mäestik
euskara: Mendilerro
فارسی: رشته‌کوه
suomi: Vuoristo
Nordfriisk: Beragkeed
Frysk: Berchtme
Gaeilge: Sliabhraon
galego: Cordilleira
Avañe'ẽ: Yvytyrysýi
עברית: רכס הרים
हिन्दी: पर्वतमाला
hrvatski: Gorje
magyar: Hegyvidékek
Bahasa Indonesia: Pegunungan
Ilokano: Kabambantayan
íslenska: Fjallgarður
italiano: Catena montuosa
日本語: 山脈
la .lojban.: ma'arlinsi
ქართული: ქედი
қазақша: Таулы үстірт
한국어: 산맥
къарачай-малкъар: Тау тизгин
kurdî: Rêzeçiya
Кыргызча: Кырка тоо
lietuvių: Kalnagūbris
latviešu: Kalnu grēda
македонски: Планински венец
Bahasa Melayu: Banjaran
norsk nynorsk: Fjellkjede
norsk: Fjellkjede
occitan: Massís
ਪੰਜਾਬੀ: ਪਰਬਤ ਲੜੀ
پنجابی: پربت دھارا
português: Cordilheira
Runa Simi: Walla
română: Lanț montan
русиньскый: Горы
саха тыла: Сис (география)
Simple English: Mountain range
slovenčina: Pohorie
slovenščina: Gorovje
chiShona: Mandundu
shqip: Vargmali
српски / srpski: Планински масив
svenska: Bergskedja
Kiswahili: Safu ya milima
Tagalog: Bulubundukin
Türkçe: Sıradağ
українська: Гірський хребет
Tiếng Việt: Dãy núi
West-Vlams: Gebergte
Winaray: Kabubkiran
მარგალური: ქჷნდჷრი
ייִדיש: בארג קייט
中文: 山脉
Bân-lâm-gú: Soaⁿ-me̍h
粵語: 山脈