Tiger I

Tiger I
(Panzerkampfwagen VI)
TigerITankTunis.jpg

Tiger Ausf. E zarobljen kod Tunisa

Namjena teški tenk
Zemlja porijekla Flag of the German Reich (1935–1945).svg Treći Reich
Povijest proizvodnje
Dizajn Henschel, Krupp
Početak razvoja 1937.
Proizvođač Henschel, Krupp
Proizvodnja 1942.- 1944.
Broj primjeraka 1.355
Svojstva
Dužina 8,45 m
Širina 3,7 m
Visina 2,93 m
Masa 56 tona (raniji modeli)
57 tona (kasniji modeli)
Posada 5
Oklop i naoružanje
Oklop ( vidi tablicu u tekstu)
Osnovno naoružanje 88 mm KwK 36 L/56 top
(92 granate)
Sekundarno naoružanje 3×7,92 mm MG34 strojnica
(4500-5700 metaka)
Pokretljivost
Pogon V-12 benzinski motor Maybach HL230 P45

700 KS (520 kW)

Ovjes torzijske poluge
Brzina 38 km/h (cesta)
10-20 km/h (teren)
Snaga/težina 12 KS/tona
Doseg 140 km (534 litra goriva)
Preuzeto sa: Achtungpanzer.com 24.1.2010.

Tiger I ili Panzer VI Tiger je bio njemački teški tenk u Drugom svjetskom ratu. Proizvodio se od 1942. do kraja 1944. godine, a u uporabi je bio sve do kraja rata. Nadimak "Tiger" mu je dodijelio Ferdinand Porsche, a numeričku oznaku "I" je dobio nakon pojave Tigera II. [1]

Tiger I je nastao poslije Operacije Barbarossa i njemačkog napada na Sovjetski savez. U to vrijeme su se pojavili novi sovjetski tenkovi, srednji tenk T-34 i teški tenk KV-1. Kako su se Panzer III i Panzer IV teško nosili s novim sovjetskim tenkovima, javila se potreba za novim tenkom, koji bi bez problema uništavao sovjetske. Protiv sovjetskih tenkova veoma učinkovit se pokazao protutenkovski top kalibra 88 mm. Odlučeno je da se projektira novi tenk, jači od svih dosadašnjih njemačkih Panzera, a da se u njegovu kupolu ugradi top od 88 mm.

Tiger I je bio gotovo na svim bojištima i činio je osnovicu njemačkih protuoklopnih snaga kao najjači tenk, sve do pojave njegovog nasljednika, Tigera II. [1] Međutim, pratili su ga mnogi problemi, osobito s pouzdanošću mehanike. Pokretao ga je preslab motor, koji se zbog toga često kvario. Proizvodnja je bila skupa i komplicirana, a velike probleme je zadavala i njegova velika težina. Do završetka proizvodnje napravljeno je oko 1355 primjeraka tog tenka. [2] [3]

Razvoj

Ideja o koncepciji

Njemačka doktrina prije Drugog svjetskog rata nije u potpunosti odredila parametre kojima se određuje je li tenk laki, srednji ili teški. Ovaj nedostatak točno određenih namjena tenka različitih kategorija je rezultat mišljenja da tenk kao oružani sustav ne može djelovati u mješovitim vojnim postrojbama, nego samo kao zasebna postrojba. U to vrijeme se još nije shvaćala razlika u korištenju različitih vrsta tenkova za različite namjene. S vremenom i daljnjim razvojem tenkova i njegove primjene na bojištu pojavljuju se prva mišljenja i teorije o uporabi svakog roda tenka za različite borbene zadaće. Isti koncept se pojavio i u drugim zemljama kao što su SAD, Ujedinjeno Kraljevstvo i SSSR.

Tako je bilo opće prihvaćeno da laki tenk služi za potrebe izviđanja i izravnog djelovanja zajedno s pješaštvom. Takvo borbeno djelovanje zahtijeva veliku pokretljivost, ali ne i debeli oklop. Srednje teški tenkovi su uporabljeni u gotovo svim vrstama borbenog djelovanja. Tako su srednje teški tenkovi bili mješavina solidne pokretljivosti, dobre oklopljenosti i relativno velike vatrene moći. Kako bi što bolje obavljali svoje zadaće, srednji tenkovi su morali biti brzi i imati visoku razinu mehaničke pouzdanosti.

Po toj istoj teoriji, teški tenkovi su bili kao vatrena potpora pješaštu i topništvu, ali je glavna zadaća teških tenkova bila razbiti neprijateljsku obranu i probiti liniju. Nakon proboja, uslijedili bi srednje teški tenkovi koji bi iskoristili proboj i nadjačali protivnika. No, ovakva klasifikacija je podrazumijevala da su se laki i srednji tenkovi mogli prilagoditi zadaćama ovog drugog i zajedno djelovati, ali ovakvo nešto nije bilo moguće i s teškim tenkovima. Jedan od razloga je taj što su teški tenkovi bili relativno spori i slabo pokretni (osobito preko mostova) i nisu imali dovoljnu autonomiju. Na taj način su teški tenkovi teško pratili djelovanja srednjih i lakih tenkova, koji su puno brže napredovali na bojištu. Teški tenkovi su svojim jakim oklopom i topom velikog kalibra osiguravali nadmoć na bojištu. U tom smislu su bili nezamjenjivi. [2]

Godine 1927. Heinz Guderian je opisao način djelovanja i taktiku koja je usmjerila Nijemce na razmišljanje kako najbolje upotrijebiti oklopnu formaciju u budućim oružanim sukobima. Zadaća teškog tenka je bila napraviti proboj u obrani i prvi cilj nakon toga je bio uništiti neprijateljske protutenkovske topove. Nakon toga, cilj teškog tenka bio bi uništavanje neprijateljskog topništva, ali Guderian je točno predvidio da bi probijanje linije natjeralo neprijatelja da pošalje svoje oklopne pričuve u protunapad. Naglasio je kako će najteži protivnik tenku biti drugi tenk, pa bi zbog toga oklopne snage u napadu trebale biti sposobne odbiti protunapad i natjerati neprijatelja na povlačenje. U suprotnom, proboj linije bio bi neuspješan. [2]

Njemačka doktrina se u tom vremenu fokusirala uglavnom na napad. Razvojem sve težih i jačih tenkova na zapadu, ali i u SSSR-u (npr. T-34 i KV-1) razvila se potreba za jakim teškim tenkom koji bi osigurao dominaciju nad ostalim tenkovima na bojištu. Iz tog razloga, počeo je razvoj teškog tenka Tiger. S vremenom, kako su se vojni uspjesi okrenuli protiv Njemačke, doktrina je bila da se oklopne snage drže u pozadini kako bi u slučaju proboja njemačke linije bile spremne izvesti uspješan protunapad. Tako je glavna uloga Tigera u napadu i obrani bila uništavanje neprijateljskih tenkova. [2]

Razvoj

Usprkos odluci da Panzer III i Panzer IV uđu u masovnu proizvodnju i saznanju da će ta dva tenka zasigurno biti dovoljni za buduće borbe i danji tijek ratovanja, njemački generalni stožer je 1937. odlučio da im je potreban još teži tenk. [1] Postavljeni su uvjeti da novi tenk mora biti teži od 30 tona i da mora biti probojni tenk koji bi predvodio napade oklopnih jedinica. Projekt nije imao veliki značaj do 1941. kada su njemački časnici shvatili da su Panzer III i Panzer IV manje uspješni nego što se očekivalo protiv teško naoružanih francuskih i britanskih tenkova 1940. godine. Ova činjenica je u potpunosti potvrđena pojavom sovjetskih tenkova T-34 i KV-1 1941. godine čime se ukazala potreba za teškim tenkom u čiju bi se kupolu ugradio uspješan top od 88 mm koji je bez problema uništavao takve tenkove. Zahtijevala se i visoka razina oklopne zaštite protiv sadašnjih i budućih protutenkovskih oružja. Dvije tvrtke su predložile svoje prototipove, koristeći ideje i projekte iz 1937. godine, a bile su to tvrtke Porsche i Henschel. Kupola je na oba prototipa bila ista, a projektirala ju je tvtka Krupp. [2]

Tijela tenkova u njemačkoj tvornici za vrijeme proizvodnje
Skica predloženog Porscheovog prototipa "Tigera (P)", s kupolom pomaknutom prema naprijed

Zanimljivo je da je Adolf Hitler pokazao veliki interes za Rheinmetallov 88 mm flak 41 kao glavni top novog tenka. To je bila odluka koja je štetila interesima Kruppa, koji je projektirao kupolu u koju bi trebao ugraditi top svog najvećeg konkurenta, tvrtke Rheinmetall. Na kraju je glavni top za Tiger I bio 88mm KwK 36 L/56 zato što Porsche nikada nije zatražio Krupp za kupolu s otvorom promjera 200 cm (potrebna za ugradnju topa 88mm Flak 41), nego je naručio proizvodnju 6 kupola s otvorom promjera 190 cm za ugradnju topa 88mm KwK 36 L/56. Nakon što je proizvodnja kupole pokrenuta, bilo je nemoguće u premali otvor kupole ugraditi Rheinmetallov top. [2]

Službeni prototip tvrtke Porsche iz 5. ožujka 1942. bio je Panzer VI (oznaka VK 45.01 P) Ausfürung P. Oznaka inspektorata "Inspekteur der Panzertruppen (In6)" koja se koristila u testiranju i servisiranju je bila "Panzerkampfwagen VI P (88 mm) (SdKfz 181) Ausfürung P". Predložena imena bila su "Tiger (P)", "Tiger P1" ili "Porsche Tiger". Prototip tvrtke Henschel je bio brzinski napravljen i sastavljen kombinacijom komponenti koje su napravljene za prijašnje projekte teškog tenka. Henschel nije bio izravno sudjelovao u razvoju novog tenka, zato što su bili zaduženi za razvoj srednjeg tenka s prednjim oklopom debljine 80 mm. Tako je teški tenk oznake "VK 45.01(H)" dobiven 1942. godine brzim redizajnom svojeg projekta oznake "VK 36.01". Novost je bio dodatni prednji oklop koji je štitio podvozje i gusjenice, no ubrzo je taj prijedlog odbačen. Jedini prototip na kojem je ovo primijenjeno je bio Versuchsserie Tiger Nr. 'V1'. [2]

Nakon testova koji su provedeni, na Hitlerov rođendan 20. travnja 1942. prototip tvrtke Henschel je odabran za serijsku proizvodnju. Odluka je donesena na temelju testa pokretljivosti i upravljivosti, te na činjenici da je Henschelov prototip bio puno jeftiniji i jednostavniji za proizvodnju od neobičnog Porscheovog dizajna. U vrijeme ulaska u proizvodnju i uporabu i neko vrijeme iza toga, Tiger I je bio najjači tenk u svijetu. Njegov top kalibra 88 mm, čiji se borbeni komplet sastojao od 92 granate bio je jednostavno zastrašujuć, a oklop je osiguravao da ga niti jedan pogodak u prednji dio tenka ne probije. Bio je toliko dobar i učinkovit da su saveznici morali razviti posebnu taktiku kako bi se mogli nositi s njim. [2]

Serijska proizvodnja

Serijska proizvodnja je počela sporo u kolovozu 1942. godine. Henschel i Wegmann su proizveli samo 1 355 Tigera do kolovoza 1944. (broj šasije od 250001 do 252346). Wegmann je proizvodio kupolu, a Henschel tijelo tenka i sklapao cjelokupan tenk. Proizvodnja Tigera I bila je na vrhuncu u travnju 1944. kada je proizvedeno 105 tenkova. Razlog relativno malog broja proizvedenih Tigera je bila njegova cijena. Jedan Tiger je 1943. prodan Japanu, ali zbog rata nikada nije dostavljen, pa je bio iznajmljen njemačkoj vojsci. Tri Tigera su prodana Mađarskoj u srpnju 1944. godine. Po nekim izvorima i Španjolska je bila zainteresirana za Tigera, ali nikakva prodaja nije bila realizirana. [3]

Završno sklapanje tenka u tvornici u Njemačkoj

Prvih 250 primjeraka je bilo pogonjeno s 12-cilindričnim motorom Maybach HL 210 P45 snage 650 KS. Zbog poboljšanja performansi u ostale Tigere od svibnja 1943. je ugrađen 12-cilindrični Maybach HL 230 P45 sa 700 KS. Prvih petstotinjak primjeraka je bilo opremljeno s disalicom koja im je omogućavala da prijeđu vodenu zapreku dubine 4-5 metara u 2,5 sati. Kasniji modeli nisu imali ugrađenu disalicu i mogli su prijeći vodenu prepreku dubine 1,3 metra. Modeli proizvedeni od studenog 1942. do kolovoza 1943. su bili opremljeni s sustavom za zračno filtriranje "Feifel". [3]

Tijekom proizvodnje, Tiger je mijenjan i poboljšavan gotovo svaki mjesec. Vozačev dvogled (TZF 9b) na ranijim modelima nalazio se na oklopu topa. U kasnijim modelima je zamijenjen s jednogledom (TZF 9c). Dva prednja svjetla Bosch na ranijim modelima su zamijenjena s jednim montiranim u sredinu na kasnijim modelima. Od veljače 1944. na Tiger su se postavljali isti osovinski kotači kakvi su bili na tenkovima Tiger II i Panther II. [3]

Posada se sastojala od 5 članova: zapovjednika, topnika, punitelja, radio operatera i vozača. Unutrašnjost tenka je bila podijeljena u 4 odjeljka: vozačev odjeljak, topnikov/radio operaterov odjeljak, borbeni odjeljak (kupola) i odjeljak za motor.

Other Languages
العربية: دبابة النمر 1
azərbaycanca: Tiger (tank)
български: Тигър I
bosanski: Panzer VI
čeština: Tiger
Ελληνικά: Tiger I
English: Tiger I
Esperanto: Pz. VI Tiger
español: Panzer VI Tiger
eesti: Tiger I
فارسی: تایگر ۱
suomi: Tiger
עברית: טיגר
Հայերեն: Վագր (տանկ)
Bahasa Indonesia: Tiger I
íslenska: Tiger I
日本語: ティーガーI
Lëtzebuergesch: Panzerkampfwagen VI Tiger
latviešu: Tiger I
монгол: Барс танк
မြန်မာဘာသာ: Tiger I
Nederlands: Tiger I
norsk: Panzer VI
occitan: Tiger I
română: Tiger I
русский: Тигр (танк)
srpskohrvatski / српскохрватски: Tigar (tenk)
slovenščina: Panzer VI Tiger I
српски / srpski: Панцер VI Тигар
svenska: Tiger I
தமிழ்: டைகர் 1
українська: Panzer VI Tiger
Tiếng Việt: Xe tăng Tiger I
中文: 虎I戰車