Zemljopis i ekologija
Tajlandski zaljev razdvaja na istoku Indokineski od Malajskog poluotoka na zapadu. Obalna linija zaljeva počinje na istoku od rta Bai Bung u Vijetnamu a završava na zapadnom završetku u području grada Kota Baru (Malezija) na jugozapadu. Na jugu zaljev prelazi u Južno kinesko more. Dimenzije zaljeva su oko 600 km x 500 km što čini oko 320.000 km².
Zaljev na sjevernom dijelu završava Bangkoškim zaljevom. U njega utječu
Chao Phraya (i njen rukavac Ta Chin) i Mae Klong. Uz te rijeke, u Tajlandski zaljev kod Surat Thanija utječe i rijeka
Tapi.
Pošto Chao Phraya neprekidno donosi sobom novi sediment, sjeverna obala središnjeg Tajlanda neprekidno se pomiče dalje prema jugu. Na udaljenosti od 10 do 20 km od obale, dubina zaljeva dosiže samo oko 11 m. Prosječna dubina zaljeva je samo oko 45 m, a na najdubljem mjestu iznosi 80 m. U razdoblju vrhunca ledenog doba cijeli zaljev je bio značajno iznad površine mora i činio nastavak današnje doline Chao Phraye u središnjem Tajlandu.
Tradicionalni ribarski brodovi u zaljevu
Istovremeno, obale zaljeva značajno ugrožava erozija. Tako je oko 50% tajlandske obale u zaljevu ugroženo erozijom, dok je istovremeno samo oko 10% njegove obale na Andamanskom moru ugroženo istom opasnosti.
Struje u zaljevu su vrlo spore što dovodi do značajne sedimentacije. Sporo strujanje u zaljevu, u kombinaciji sa značajnim dotokom slatke vode, rezultira niskim salinitetom od 3,05-3,25% (Tihi ocean 3,45%). Slanija voda struji iz Južnog kineskog mora samo na većim dubinama.
Topla voda ovog tropskog mora na mnogim mjestima je pogodovala nastajanju koraljnih grebena.
