Sveučilište

Profesor predaje na Sveučilištu tehnologije u Helsinkiju

Sveučilište (lat. universitas studiorum), institucija koja provodi visoko obrazovanje. Temelji se na nedjeljivosti visokog obrazovanja i znanstvenog, odnosno umjetničkog rada. U modernim zemljama sveučilišta spremaju visokokvalificirane stručnjake, daju studentima specijalna teorijska i praktična znanja, uvede ih u metode znanstvenog rada te su jedina ovlaštena davati akademske nazive. Radi toga predstavljaju važan čimbenik u ekonomskom, kulturnom, društvenom, gospodarskom, znanstvenom i umjetničkom razvoju. Tradicionalno uživaju autonomiju, što je jamstvo istraživačke slobode i slobode misli.

Povijest

Preteća sveučilišta su antičke škole koje su se bavile znanstvenim istraživanjima i imale dugogodišnju tradiciju u svojem obrazovnom radu (npr. Platonova akademija u Ateni, različite filozofske i pravne škole u Rimskom Carstvu). Iako su ustanove ove vrste bile i Sveučilište u Konstantinopolu osnovano 425. godine, te neke visoke škole u arapskom svijetu osnovane u 9. i 10. stoljeću, prvim sveučilištem u današnjem smislu riječi smatra se Sveučilište u Bologni osnovano 1088. godine. Razvitak društva u zapadnoj Europi onog doba, porast gradova, obrta i trgovine potiče nastanak mnogih sveučilišta u 12. i 13. st. kao što su: Sveučilište u Salermu gdje još od 9. stoljeća djeluje medicinska škola, Sveučilište u Parizu (1160.), Sveučilište u Oxfordu (1167.), Sveučilište u Montpellieru (1181.), Sveučilište u Cambridgeu (1209.), Sveučilište u Padovi (1222.), Sveučilište u Napulju (1224.), Sveučilište u Toulouseu (1229.), Sveučilište u Sieni, (1246.), Sveučilište u Salamanci (1247.), i Sveučilište u Sevilli (1254.). Najveća sveučilišta imala su i po više tisuća studenata.

Te škole iz početka nose naziv studium generale, što znači da su pristupačne svim studentima i nastavnicima bez obzira iz koje zemlje dolaze. Ponekad se nazivu studium generale dodavao i atribut koji je označavao specifičnost škole (npr. studium generale in iure canonico). Nastavnici i studeni udruživali su se u organizacije po uzoru na cehove – universitas – relativno nezavisne o vlasti i crkvi, pa su tako nastale universitas scholarium (Bologna), universitas magistrorum ( Pariz), a ponegdje su postojala zajednička društva universitas doctorum, magistrorum et scholarium. S vremenom, vjerojatno potkraj 14. st., termin universitas počeo se samostalno upotrebljavati, a prvotni naziv studium generale uglavnom je nestao.

Srednjovjekovni studium generale imao je 4 fakulteta (škole): medicinski, pravni, teološki i filozofski. Poučavalo se antičkih sedam slobodnih umijeća (lat. septem artes liberales) (gramatika, retorika, dijalektika, aritmetika, geometrija, muzika i astronomija). Kolegiji su se sastojali od čitanja, tumačenja i interpretiranja tekstova. Studij se završavao ispitima, na osnovi kojih su se dodjeljivali stupnjevi: baccalaureus, magister i doctor. Ispiti i akademski nazivi priznavali su se i izvan zemlje u kojoj su stečeni. Izbor nastavnika (profesor, magister, doctor) vršio se unutar svakog fakulteta tajnim glasovanjem, a kandidat je morao posjedovati licenciju koju je dodjeljivalo sveučilište. Na čelu sveučilišta stajao je rector, kojega su birali nastavnici i studenti, a na čelu fakulteta decanus.

Dozvolu za otvaranje sveučilišta daju pape papinskom bulom ili kraljevi i dodjeljuju im određene povlastice (bili su nezavisni od svjetovne jurisdikcije, imali svoje posebne sudove i sl., što je temelj današnje autonomije). Problem prostora za predavanje, stanova za studente i knjiga bio je trajan, pa je često pomoć imućnih privatnika (mecena) omogućavala uspješno odvijanje rada sveučilišta. Tako je prvi collège u Parizu osnovao jedan Englez 1180., a zgradu za siromašne studente teologije podignuo Robert de Sorbon 1253. godine (u 15. st. naziv Sorbonne proširio se na cijelo pariško sveučilište).

Kroz 14. i 15. stoljeće osnivaju se mnoga nova sveučilišta u katoličkoj (zapadnoj i srednjoj) Europi:

U Italiji, pored starijih sveučilišta u Bologni, Salermu, Napunju i Sieni nova sveučilišta su: Sveučilište u Rimu (1303.), Sveučilište u Paviji (1361.), Sveučilište u Torinu (1404.), Sveučilište u Parmi, (1422.), Sveučilište u Cataniji (1444.).

U Francuskoj, pored starijih sveučilišta u Parizu, Montpellieru i Toulouseu nova sveučilišta su: Sveučilište u Grenobleu (1339.), Sveučilište u Aix-Marseilleu (1409.), Sveučilište u Poitiersu (1431.), Sveučilište u Caenu (1431.), Sveučilište u Bordeauxu (1441.), Sveučilište u Nantesu (1463.).

U Britaniji, pored starijih sveučilišta u Oxfordu i Cambridgeu nova sveučilišta su: Sveučilište St. Andrews (1411.), Sveučilište u Glasgowu (1451.), Sveučilište u Aberdeenu (1494.).

U Španjolskoj, pored starijih sveučilišta u Salamanci i Sevilli nova sveučilišta su: Sveučilište u Valladolidu, (1346.), Sveučilište u Huesci (1359), Sveučilište u Alcali de Henares (1409.), Sveučilište u Barceloni (1470.), Sveučilište u Zaragozi (1474.).

U njemačkom jezičnom području: Sveučilište u Beču (1365.), Sveučilište u Heidelbergu (1385.), Sveučilište u Kölnu (1388.), Sveučilište u Erfurtu (1392.), Sveučilište u Leipzigu (1409.), Sveučilište u Rostocku (1419.), Sveučilište u Freiburgu (1457.), Sveučilište u Ingolstadtu (1472.), Sveučilište u Trieru (1473.), Sveučilište u Tübingenu (1477.), Sveučilište u Mainzu (1477.).

U srednjoj Europi: Sveučilište u Pragu (1348.), Sveučilište u Krakovu (1364.), Sveučilište u Baselu (1460.).

U sjevernoj Europi: Sveučilište u Uppsali (1477.), København (1479.).

Mnoga srednjovjekovna sveučilišta osniva Katolička Crkva, nastavnici i studenti su uglavnom klerici i predaju se mnogi vjerski kolegiji, što je razumljivo za to vrijeme. Sveučilišta su imala značajnu ulogu u društvenom, naučnom i političkom životu svoje epohe. Na njima su se, kao glavnim središtima znanstvene misli, pojavile mnoge slobodoumne ideje i otkrića koja su prerastala svoje vrijeme i anticipirala novi vijek.

Humanizam i renesansa te reformacija unose nov duh u nastavu i znanstveni rad. Sveučilišta u to doba razvijaju veliku znanstvenu aktivnost, njihov se broj povećava, a studenti više nisu samo klerici. Sveučilišta se osnivaju po cijeloj Europi, a po uzoru na europske i u Novom svijetu ( Sveučilište u Meksiku 1551., Sveučilište San Marcos u Limi 1551., kasnije Harvard 1636., William and Mary 1693., Yale 1701., Princeton 1746., Columbia 1754.). Kapitalistički način proizvodnje također utječe na razvoj sveučilišta. Potrebe proizvodnje dovode do naglog razvoja prirodnih znanosti, nove se oblasti otvaraju znanstvenoj spoznaji; umnažaju se discipline, osnivaju se novi fakulteti.

U 19. st. u mnogim se zemljama sveučilišta reorganiziraju i dolaze pod državnu upravu (u Italiji poslije 1870., u Španjolskoj 1876., u Francuskoj poslije 1896.). U SAD-u prve koledže osnivaju vjerske grupe, ali pokret za slobodnim javnim obrazovanjem dovodi 1865. do osnivanja 21 državnog sveučilišta. Oko 1900. mnoga su sveučilišta sekularizirana u upravi i nastavi i religozni je duh umnogome eliminiran (u Engleskoj aktom Parlamenta od 1871.).

Other Languages
Afrikaans: Universiteit
aragonés: Universidat
العربية: جامعة
ܐܪܡܝܐ: ܒܝܬ ܨܘܒܐ
مصرى: جامعه
asturianu: Universidá
azərbaycanca: Universitet
تۆرکجه: بیلیم یوردو
Boarisch: Uni
беларуская: Універсітэт
беларуская (тарашкевіца)‎: Унівэрсытэт
български: Университет
bosanski: Univerzitet
català: Universitat
Mìng-dĕ̤ng-ngṳ̄: Dâi-hŏk
Cebuano: Unibersidad
čeština: Univerzita
Чӑвашла: Университет
Cymraeg: Prifysgol
Deutsch: Universität
Zazaki: Universıte
Ελληνικά: Πανεπιστήμιο
English: University
Esperanto: Universitato
español: Universidad
eesti: Ülikool
euskara: Unibertsitate
فارسی: دانشگاه
suomi: Yliopisto
Võro: Ülikuul
français: Université
furlan: Universitât
Gaeilge: Ollscoil
贛語: 大學
Gàidhlig: Oilthigh
galego: Universidade
Avañe'ẽ: Mbo'ehaovusu
客家語/Hak-kâ-ngî: Thai-ho̍k
Kreyòl ayisyen: Inivèsite
magyar: Egyetem
Հայերեն: Համալսարան
interlingua: Universitate
Bahasa Indonesia: Universitas
Ilokano: Unibersidad
ГӀалгӀай: Университет
íslenska: Háskóli
italiano: Università
日本語: 大学
Basa Jawa: Universitas
Qaraqalpaqsha: Universitet
қазақша: Университет
한국어: 대학
kurdî: Zanîngeh
Кыргызча: Университет
Latina: Universitas
Lëtzebuergesch: Universitéit
Limburgs: Universiteit
lingála: Bobɔ́ngɔ
lietuvių: Universitetas
latviešu: Universitāte
Malagasy: Oniversite
македонски: Универзитет
Bahasa Melayu: Universiti
မြန်မာဘာသာ: တက္ကသိုလ်
Napulitano: Uneverzetà
Nedersaksies: Universiteat
Nederlands: Universiteit
norsk nynorsk: Universitet
Nouormand: Euniversitaé
Sesotho sa Leboa: Yunibesithi
occitan: Universitat
Livvinkarjala: Yliopisto
ਪੰਜਾਬੀ: ਯੂਨੀਵਰਸਿਟੀ
Papiamentu: Universidat
Picard: Univarsitè
polski: Uniwersytet
Piemontèis: Università
پنجابی: یونیورسٹی
پښتو: پوهنتون
português: Universidade
Runa Simi: Yachay suntur
română: Universitate
русский: Университет
sicilianu: Univirsitati
Scots: Varsity
srpskohrvatski / српскохрватски: Univerzitet
Simple English: University
slovenčina: Univerzita
slovenščina: Univerza
Gagana Samoa: Iunivesitē
Soomaaliga: Jaamacad
српски / srpski: Универзитет
Seeltersk: Universität
svenska: Universitet
Kiswahili: Chuo Kikuu
тоҷикӣ: Донишгоҳ
Türkmençe: Uniwersitet
Tagalog: Pamantasan
Türkçe: Üniversite
татарча/tatarça: Югары уку йорты
українська: Університет
اردو: جامعہ
oʻzbekcha/ўзбекча: Universitet
Tshivenda: Yunivesithi
vèneto: Università
Tiếng Việt: Viện đại học
West-Vlams: Universiteit
Winaray: Unibersidad
吴语: 大学
მარგალური: უნივერსიტეტი
Yorùbá: Yunifásítì
Vahcuengh: Dayoz
中文: 大學
文言: 大學堂
Bân-lâm-gú: Tāi-ha̍k
粵語: 大學