Suhoj Su-7

Su-7 "Fitter-A"
Su7bkl mob.jpg
Su-7BKL
Opći podaci
Tip Lovac-bombarder
Proizvođač Suhoj
Probni let 7. rujna 1955.
Uveden u uporabu listopad 1959.
Povučen travanj 1986.(SSSR)
Prvotni korisnik SSSR
Broj primjeraka 1847
Portal: Zrakoplovstvo Airplane silhouette 45degree angle.svg

Suhoj Su-7 ( NATO naziv: Fitter-A) je sovjetski mlazni lovac-bombarder koji je nastao kao potreba za borbenim zrakoplovom koji bi bio sposoban dostići brzinu od Mach 2. Izvozio se i u brojne druge zemlje, te se i danas koristi u nekim zemljama.

Razvoj

1953. Suhoj je dobio dozvolu za razvoj novog taktičkog lovca za potrebe sovjetskog zrakoplovstva. Suhoj je predložio dva jako slična lovca a jedina veća razlika bila je u različitim konfiguracijama krila. Prijedlog s delta krilom dobio je internu oznaku T, a trebao je biti osnova za razvoj taktičkog lovca (T-1) i presretača (T-3). Uz to T-3 je trebao dobiti i radar s antenom smještenom u nosu. Drugi prijedlog dobio je strijela krilo velikog kuta te je označen kao S. On je trebao poslužiti samo za razvoj taktičkog lovca S-1. Zajedničko im je bio usisnik u nosu aviona, strelasti vodoravni stabilizatori, kapljičasti pokrov kabine i podvozje tipa tricikl.
Ispitivanja u zračnim tunelima pokazala su da je delta krilo znatno pogodnije za uporabu na velikim visinama te je T-1 odbačen, dok je nastavljen razvoj T-3 iz kojeg će naknadno nastati Su-9. S-1 sa strelastim krilom pokazao je znatno bolje letne odlike na malim visinama te je predložen kao osnova za razvoj taktičkog lovac. Nakon što je odobren daljnji razvoj, napravljen je jedan S-1, koji je prvi let obavio 7. (prema nekim izvorima 8.) rujna 1955.

S-1

S-1 je bio veliki korak za sovjetsku zrakoplovnu industriju, te ne čudi što se je razvoj pokazao teškim. Najviše je problema bilo s motorom AL-7F. Unatoč tome, kad bi motor ispravno radio, S-1 je pokazivao iznimne letne odlike. Tako je u travnja 1956. u vodoravnom letu postignuta brzina od čak 2170 km/h - znatno više nego što je traženo u originalnim zahtjevima. Zbog toga ne čudi i da su znatno prije dovršetka letnih testiranja, na S-1 nadležni odobrili gradnju serije evaluacijskih aviona pod oznakom Su-7. Oznaka Su-7 se prvi put pojavila uz nikad dovršen Suhojev lovac s klipnim motorom. Javnosti je S-1 prvi put prikazan u preletu iznad zrakoplovne izložbe Tušinovo 24. lipnja 1956. NATO mu je odmah dodijelio oznaku Fitter, koju će kasnije promijeniti u Fitter-A, nakon što će se pojaviti nove inačice.

S-2

S-1 je u osnovi bio eksperimentalni avion i zbog toga ne baš pogodan za serijsku proizvodnju. Zbog toga je Suhoj na brzinu razvio S-2, koji je prvi put poletio početkom rujna 1956. U odnosu na S-1, S-2 je imao znatna poboljšanja. Jedno je bio znatno duži trup da bi se napravio prostor za dodatne spremnike za gorivo. Smanjeno je i naoružanje s tri Nudelman-Rihter NR-30 (kalibra 30 mm) na samo dva. Topovi su smješteni u korijenje krila, kao i kod MiG-a 19.
Originalni S-1 izgubljen je u padu 23. studenog 1957. Uzrok pada je otkazivanje motora. Pilot I. N. Sokolov pokušao je prinudno sletjeti, ali je pritom poginuo. Tako su sva daljnja letna testiranja nastavljena samo na S-2, sve dok nisu stigli prvi predserijski Su-7 u proljeće 1958. Predserijska proizvodnja pokrenuta je u Državnoj tvornici 126 u Komsomolsku na Amuru, na Dalekom istoku. Svi su Su-7 zapravo rabljeni kao prototipovi za letna testiranja te je napravljena serija od oko 20 aviona. Iako su u globalu letne odlike bile odlične, avion je patio od niza manjih problema koji su se trebali otkloniti prije ulaska u serijsku proizvodnju i operativnu uporabu. Unatoč tome i nakon početka serijske proizvodnje, Su-7 je konstantno prolazio kroz promjene i poboljšanja. Jedno takvo poboljšanje bilo je postavljanje četiri mala pomoćna usisnika za zrak oko glavnog usisnika u nosu, neposredno ispred kabine. Druga znatnija izmjena bila je ugradnja jačeg motora AL-7F-1, zbog čega je trebalo proširiti stražnji dio trupa. Kako je do početka serijske proizvodnje broj izmjena i poboljšanja poprilično narastao, Suhoj je odlučio da zbog potrebe razlikovanja serijski Su-7 označi kao S-41. Svi Su-7/S-41 dodijeljeni su dvjema pukovnijama na Dalekom istoku te su u operativnoj uporabi ostali sve do sredine šezdesetih godina prošlog stoljeća, kad su ih zamijenili naprednije inačice Fittera.

Su-7B
Other Languages
العربية: سوخوي سو-7
català: Sukhoi Su-7
čeština: Suchoj Su-7
Deutsch: Suchoi Su-7
English: Sukhoi Su-7
español: Sukhoi Su-7
فارسی: سوخو -۷
suomi: Suhoi Su-7
français: Soukhoï Su-7
עברית: סוחוי-7
हिन्दी: सुखोई एसयू-7
magyar: Szu–7
Bahasa Indonesia: Sukhoi Su-7
italiano: Sukhoi Su-7
日本語: Su-7 (航空機)
ქართული: სუ-7
Bahasa Melayu: Sukhoi Su-7
Nederlands: Soechoj Soe-7
polski: Su-7
português: Sukhoi Su-7
română: Suhoi Su-7
русский: Су-7
slovenčina: Suchoj Su-7
slovenščina: Suhoj Su-7
српски / srpski: Сухој Су-7
svenska: Suchoj Su-7
українська: Су-7
Tiếng Việt: Sukhoi Su-7