Sandro Botticelli

Sandro Boticelli
rana renesansa
Sandro Botticelli
Autoportret sa slike Poklonstvo kraljeva, Uffizi
Rođenje1. ožujka 1445.
Firenca, Italija
Smrt17. svibnja 1510.
Firenca
Vrsta umjetnostislikarstvo - crtež
PraksaFirenca, Rim
UtjecaoMichelangelo, Rafael, prerafaeliti, itd.
UtjecaliLeonardo, Fra Fillipo Lippi, Andrea del Verrocchio
Poznata djelaRođenje Venere (Botticelli)
Alegorija proljeća
Sikstinska kapela
Portal o životopisima

Sandro Botticelli, pravog imena Alessandro di Mariano Filipepi (Firenca 1. ožujka 1445., - Firenca 17. svibnja 1510.), jedan je od najznačajnijih talijanskih ranorenesansnih slikara; predstavnik neoplatonističke filozofije; spada u likovni krug oko Lorenza il Magnifica.

Poklonstvo kraljeva, ulje na dasci, 111×134 cm, Uffizi, Firenca

Životopis

Rođenje Venere (Botticelli), 1485., tempera na platnu, 172,5 × 278,5 cm, Uffizi, Firenca.

Sandro Botticelli (prezime je preuzeo od nadimka starijeg brata Giovannija), rođen je oko 1444./45. kao sin kožara u kući broj 18 ulice koja danas nosi naziv Borgo Ognissanti, u neposrednoj blizini samostana Santa Maria Novella i ckrve Ognissanti u kojoj se danas čuva njegova freska što prikazuje Sv. Augustina (1480.). Veći dio života proveo je upravo u tom firentinskom kvartu gdje su živjeli i članove utjecajne obitelji Vespucci (jedan od njih, Amerigo, postao je slavan kao istraživač Amerike) koja je Botticelliju osigurala brojne prestižne narudžbe[1]. Isprva je počeo kao pripravnik zlataru, da bi ga, slijedeći dječakove želje, njegov otac oko 1462. povezao s Fra Filippo Lippijem koji je tada radio na fresci Red karmelićana[2]. Lippijeva sinteza nove kontrole trodimenzionalnih formi, nježna izražajnost na licu i gestama, kao i dekorativni detalji naslijeđeni od kasno gotičkog stila, bili su snažan utjecaj na daljnji život mladog Botticellija.

Jedan sasvim drugačiji utjecaj na njega je bio novi kiparski spomenik koji su radili braća Pollaiuolo, čiji je zadatak bio izraditi cijelu seriju djela za Tribunal i za Dvoranu Trgovaca (Mercanzia), bratstvo trgovaca odjeće. Botticellijev doprinos je prisutan na djelu Snaga, datiranom 1470. godine, a koji se sada nalazi u galeriji Uffizi.

Bio je i pripravnik u radionici od Andree del Verrocchija, gdje je pored njega radio i Leonardo da Vinci; potom i kod Andrea del Pollaiola. Prvo priznanje dobiva u svojoj lokalnoj crkvi Ognisanti, s djelom Sveti Augustin, za koje se borio (uspješno) s Domenicom Ghirlandaiom i njegovim Jeronimom na drugoj strani, "glava sveca je izražajna i profinjenih misli" (Vasari). Godine 1470. otvara svoju neovisnu radionicu, a Lorenzo de' Medici ubrzo uviđa njegov talent te ga zapošljava.

U Rimu boravi na poziv pape Siksta IV. i radi tri freske u Sikstinskoj kapeli (Prizori iz života Mojsijeva, Kazne Koraha, Datana i Abirama, Iskušavanje Isusovo).

Botticelli je prvi od talijanskih slikara koji je izradio crteže za ilustraciju Danteove Božanstvene komedije. Radio je i kartone za tapiserije koje se danas nalaze u Viktorijinom i Albertovom muzeju u Londonu. Utjecao je na Johna Ruskina i prerafaelite u Engleskoj.

Završna desetljeća Botticellijeva stvaralaštva ne samo da svjedoče o velikim građanskim razdorima u Firenci, koja su kulminirala svrgavanjem i protjerivanjem obitelji Medici, nego i majstorovim duhovnim i slikarskim preobrazbama. Budući da mu je brat bio otvoreni pristaša Girolama Savanarole, Botticelli je očigledno bio na strani propovjednika protiv medičejske autokracije, tako da se jedno od njegovih posljednjih remek-djela, Mistično rođenje (1500.), može shvatiti i kao neskrivena osuda Savanarolina javnog smaknuća 1498. gušenjem i spaljivanjem. Ključ za razumijevanje tog djela može se naći u natpisu na grčkom jeziku postavljenom iznad gornjeg ruba slike[1]:

Wikicitati „Ovu sam sliku ja, Alessandro, naslikao potkraj 1500. godine, u doba nemira u Italiji, za vrijeme ispunjavanja jedanaestog poglavlja svetog Ivana, u doba drugog zavjeta Apokalipse, kad je Sotona oslobođen na tri i pol godine. Nakon toga on će biti okovan, kako govori dvanaesto poglavlje, te ćemo ga vidjeti (sagađenog) kao na ovoj slici.”
()

Botticelli se nikada nije oženio i često je znao reći kako mu ideja braka stvara noćne more[2]. Popularno je mišljenje kako je bolovao od neuzvraćene ljubavi udate plemkinje, Simonette Vespucci, za koju se vjeruje kako je bila modelom za Rođenje Venere (iako je preminula točno 10 godina prije završetka ove slike) i brojne druge njegove slike. Činjenica je kako je Botticelli odmah po njezinoj smrti zatražio da ga onog dana kada umre, sahrane pored nje u crkvi Svih Svetih (Ognissanti). Njegova želja je uslišena 34 godine kasnije, kada je preminuo 1510. godine.[2]

Other Languages
azərbaycanca: Sandro Bottiçelli
беларуская: Сандра Бацічэлі
беларуская (тарашкевіца)‎: Сандра Батычэльлі
български: Сандро Ботичели
estremeñu: Sandro Botticelli
Bahasa Indonesia: Sandro Botticelli
Lëtzebuergesch: Sandro Botticelli
Lingua Franca Nova: Sandro Botticelli
македонски: Сандро Ботичели
Napulitano: Sandro Botticelli
Nederlands: Sandro Botticelli
norsk nynorsk: Sandro Botticelli
Livvinkarjala: Sandro Botticelli
Piemontèis: Sandro Botticelli
português: Sandro Botticelli
srpskohrvatski / српскохрватски: Sandro Botticelli
Simple English: Sandro Botticelli
slovenčina: Sandro Botticelli
slovenščina: Sandro Botticelli
српски / srpski: Сандро Ботичели
Sranantongo: Sandro Botticelli
українська: Сандро Боттічеллі
oʻzbekcha/ўзбекча: Bottichelli Sandro
Tiếng Việt: Sandro Botticelli
West-Vlams: Sandro Botticelli
粵語: 波提且利