Pandantiv

Kupola na pandantivima. Pojedinačni pandantiv je označen crveno.
Eugène Viollet-le-Duc: Shematski prikaz oblikovanja pandantiva, 1856.
Maleni pandantivi – nosači kupole crkve sv. Sergija i Bakha, Carigrad, oko 536. god.
Monumentalni pandantivi – nosači kupole Aja Sofije, oko 537. god.
Eugène Viollet-le-Duc: Pandantiv između dva gotička luka

Pandantiv (od franc. pendantif, privjesak) je naziv za sferni trokut koji ima funkciju prijelaznoga članka za formiranje kupole nad kvadratičnim ili poligonalnim tlocrtom. [1] Smatra se savršenim rješenjem toga prijelaza, kako u konstruktivnom, tako i u estetskom smislu. [2]

Oblika je trokutnog segmenta kugle, čiji promjer odgovara dijagonali kvadrata na čije se uglove upiru vrhovi pandantiva. Na presjeku te zamišljene kugle 4 pandantiva se, često dodirujući se, spajaju u krug koji čini osnovu kupole. [3]

Klasična rimska arhitektura nije poznavala konstrukciju kupole na pandantivima. Pandantivi su, po svoj prilici, otkriveni i prvi puta primijenjeni na tlu Armenije između 4. i 6. st.

Najstariji sačuvani primjeri pandantiva nalaze se istočnorimskoj tj. bizantskoj arhitekturi grada Gerese (Jordan) i na Aja Sofiji, podignutoj između 532. i 537. godine [4] prema projektima Antemija iz Trala i Izidora iz Mileta, te još nešto ranije na djelu istih arhitekata – crkvi sv. Sergija i Bakha [5], podignutoj između 527. i 536. godine, kao svojevrsna maketa za veličanstvenu Aja Sofiju.

Bilješke

  1. Gvozdanović 1964; Damjanov/Radulić 1967
  2. Gvozdanović 1964; Müller/Vogel 1999, 49
  3. Gvozdanović 1964
  4. Gvozdanović 1964
  5. Vlastito istraživanje autora
Other Languages
беларуская (тарашкевіца)‎: Ветразь (архітэктура)
čeština: Pendentiv
dansk: Pendentiv
Deutsch: Pendentif
English: Pendentive
Esperanto: Pendentivo
español: Pechina
euskara: Petxina
עברית: פנדנטיבה
日本語: 穹隅
Nederlands: Pendentief
polski: Pendentyw
português: Pendículo
română: Pandantiv
slovenščina: Pendentiv
svenska: Pendentiv
oʻzbekcha/ўзбекча: Bagʻal