Marcello Mastroianni

Marcello Mastroianni
Marcello Mastroianni
Rodno imeMarcello Vincenzo Domenico Mastroianni
Rođenje26. rujna 1924.
Smrt19. prosinca 1996.
Godine rada1947.-1996.
Portal o životopisima
Portal o filmskoj umjetnosti

Marcello Mastroianni (Fontana Liri, 28. rujna 1923. - Pariz, 19. prosinca 1996.), talijanski kazališni i filmski glumac

Od 1948. godine nastupao je na kazališnim pozornicama u ulogama mladih junaka i ljubavnika u djelima Williama Shakesperea, Goldonija, Čehova, Tennesseea Williamsa.

Na filmu isprva tumači likove dobrodušnih mladića pučana i malograđana zbunjenih dinamikom suvremenog života, a zatim u djelima vrhunskih talijanskih redatelja igra i uloge osoba iz viših društvenih slojeva.

Poslije prvoga velikog uspjeha, u fimu "Tramvaj zvan čežnja" 1947., Mastroianni je odigrao više od 300 filmskih uloga, 12 puta u paru sa Sophiom Loren. Bio je nominiran za Oscar, a dvaput je dobio nagrade za najboljega glumca na Filmskom festivalu u Cannesu. Vrhunac svojega stvaralaštva Marcello Mastroianni postiže u suradnji s Federicom Fellinijem, u čijoj je režiji snimio osam filmova, od "Slatkoga života" 1960. do "Intervjua" 1987.

Rani život

Marcello Vincenzo Domenico Mastroianni rođen je 28. rujna 1924. u mjestašcu Fontana Liri, nedaleko od Rima. Otac, stolar, u 14. godini ga je ispisao iz škole i poslao u Rim da nađe posao. Bilo je to teško razdoblje, uoči Drugog svjetskog rata, pa se dečko prihvaćao svih poslova do kojih je mogao doći. Najčešće je pomagao pri izradi filmskih kulisa, a povremeno je i statirao. Kad je buknuo rat, nacisti su mladića deportirali u radni logor na sjeveru Njemačke, odakle je uspio pobjeći. Do kraja rata skrivao se po napuštenim kućama u okolici Venecije, živeći u konstantnom strahu i vječito gladan. Kad je rat završio, vratio se u Rim i našao posao u britanskoj kompaniji za distribuciju filmova Eagle Lions. Sprijateljio se sa studentima Akademije za kazališnu umjetnost i često dolazio na njihove probe.

"Počeo sam se oduševljavati onim što rade i kad mi se ukazala prilika, pridružio im se" - ispričao je. Marljivo je učio, svaki dan bio na probama i ubrzo ga je uočio slavni redatelj Luchino Visconti i 1948. angažirao u kazališnim predstavama " Smrt trgovačkog putnika", "Ujak Vanja", te "Tramvaj zvan čežnja". Iako se na filmu prvi put pojavio godinu ranije, u "Jadnicima" Riccarda Freda, glumački dar pokazao je tek u tri sljedeća filma, sva tri pod redateljskom palicom Luciana Emmera: "Nedjelja u kolovozu" 1950., "Pariz je uvijek Pariz" 1951. i "Djevojke sa Španjolskog trga" 1952. Prvi značajniji uspjeh postigao je glavnom ulogom u filmu "Dani ljubavi" Giuseppea De Santisa, za što je dobio nagradu talijanske filmske kritike Nastri d'Argento.

Njegova je zvijezda zasjala punim sjajem tek 1960. nakon kultnog Fellinijeva filma "La dolce vita" (Slatki život) 1960., u kojem je glumio razočaranog i bezvoljnog novinara rimskog tabloida koji s fotografom Paparazzom prati slavne u noćnom životu mondenih okupljališta na Via Veneto. Prezime njegovog filmskog kolege, Paparazzo (paparazzo je, inače, vrsta komarca udomaćenog na Siciliji), kasnije je postalo opći pojam - naziv za fotografe koji vrebaju slavne osobe i potajno ih snimaju. Mastroiannijeva partnerica u "Slatkom životu" bila je raskošno građena Šveđanka Anita Ekberg, a scena u kojoj ona, u crnoj večernjoj haljini koja joj jedva pokriva grudi, stoji potpuno mokra u rimskoj Fontani di Trevi i doziva Marcella, i danas slovi za jedan od najslavnijih filmskih prizora.

Other Languages
azərbaycanca: Marçello Mastroyanni
беларуская: Марчэла Мастраяні
беларуская (тарашкевіца)‎: Марчэльлё Мастраяньні
Bahasa Indonesia: Marcello Mastroianni
Lëtzebuergesch: Marcello Mastroianni
Livvinkarjala: Marcello Mastroianni
srpskohrvatski / српскохрватски: Marcello Mastroianni
Simple English: Marcello Mastroianni
Tiếng Việt: Marcello Mastroianni
Bân-lâm-gú: Marcello Mastroianni