Magija (Harry Potter)

U knjigama o Harryju Potteru, magija je prikazana kao prirodna sila. Magiji se u knjigama pristupa s potpuno znanstvene strane, iako se ona može koristiti kako bi se nadvladali uobičajeni zakoni prirode. U knjigama, kao i u filmu, postoji velik broj čarobnih stvorenja, kao i obična bića koja pokazuju neka čarobna svojstva (primjerice, sove se koriste za dostavu pošte). Predmeti se mogu poboljšati i unaprijediti, ili mogu biti prožeti čarobnom moći. Ljudi sa sposobnošću korištenja magije zovu se vještice i čarobnjaci dok su njihova suprotnost bezjaci, ljudi bez ikakvog magičnog dara.

Kod ljudi, sposobnost korištenja magije ili njen nedostatak određen je rođenjem. Prenosi se s koljena na koljeno, preko "dominantnih elastičnih gena". Magija je mjerilo i standard kod djece čarobnjaka i vještica te rijetka kod djece bezjaka. Postoje iznimke: osobe koje nisu sposobne koristiti magiju, a djeca su čarobnjaka poznatije su kao hrkani, dok su čarobnjaci iz bezjačke obitelji/bezjačkog podrijetla u krugovima "čistokrvnih" čarobnjaka poznati kao mutnjaci. Čarobnjaci bezjačkog podrijetla mnogo su češći od hrkana (koji su iznimno rijetki), ali ovo može biti i prikaz neskladne i nejednake populacije bezjaka i čarobnjaka.

Korištenje magije

Kako bi osoba izvukla korisnost iz korištenja magije, potrebna je velika količina obučavanja i usavršavanja. "Divlja/neukroćena" magija, obično kod male i neuvježbane djece, očitovat će se podsvjesno u trenucima straha, bijesa i tjeskobe. Primjerice, Harry Potter jednom je prilikom učinio da mu kosa naraste nakon lošeg šišanja i, iz bijesa, napuhao je svoju tetku Marge.

I dok je ovakvu reakciju gotovo uvijek nemoguće kontrolirati, Tom Marvolo Riddle još je kao dječak, prije otkrića da se zapravo služi magijom, mogao micati stvari bez da ih dodiruje, natjerati životinje da čine ono što on želi bez njihova obučavanja, učiniti da loše stvari zadese ljude koji su mu dodijavali – i to očito nenamjerno.

Gotovo svako korištenje magije zahtijeva uporabu potpornih sprava i alata; obično je to čarobni štapić. O korištenju magije bez čarobnog štapića, Rowlingova kaže:

Wikicitati „Čarobnjaci mogu koristiti magiju bez da se prethodno usredotoče i ne mogu ju kontrolirati (primjerice, kada Haryy poveća tetku Marge), ali za korištenje stvarno dobrih čarolija, potreban je čarobni štapić”
()

Doduše, neki oblici magije ne trebaju ga: Profesor Quirrell je, primjerice, bio sposoban izvesti Crnu magiju bez korištenja čarobnoga štapića, a aparacija ne zahtijeva upotrebu štapića.

Postoje neki pokazatelji koji ukazuju na to da čarobnjakove moći postaju snažnije kada koriste vlastiti čarobni štapić, izričito štapić koji ih je "odabrao", iako, kada je čarobnjak u škripcu, svaki dobro posluži.

U samim knjigama, tehnički detalji o magiji obavijeni su velom tajne. Predavanja o čarobnim stvorenjima, napicima i proricanju detaljnije su opisana, dok ostala predavanja o magiji nisu prikazana sa nekom osnovnom strukturom. U knjizi Čudesne zvijeri i gdje ih naći rečeno je da se biće imenom ždronjalica hrani magičnom supstancom čarobnih tvari, kao i elektricitetom, što možda imputira na to da je magija elektromagnetska sila. U knjizi Harry Potter i Plameni pehar, Hermiona Granger govori Harryju i Ronu da elektricitet ne djeluje u blizini Hogwartsa jer je previše magije u zraku, što podupire prethodno napisanu ideju.

Ograničenja magije

Bez obzira o moći vještice i čarobnjaka, postoje ograničenja koja se jednostavno ne mogu prijeći. Iako je moguće stvoriti predmete niotkuda, puno je teže stvoriti neki predmet koji mora zadovoljavati točan opis nego neki općenitiji; uz to, svi predmeti tako stvoreni ne traju dugo.

Nemoguće je magijom oživjeti mrtve; povratiti ih natrag u život (mrtvačka tijela druga su stvar – vidi Inferiuse).

Magija i osjećaji

Emocionalno stanje čarobnjaka ili vještice uvelike može utjecati na njihove prirođene sposobnosti. U knjizi Harry Potter i Princ miješane krvi, Nymphadora Tonks privremeno je izgubila svoje moći kao metamorfomagus zbog neuzvraćene ljubavi Remusa Lupina, što je utjecalo i na oblik njenog patronusa, koji je nalikovao na vukodlaka. Kako je Harry doznao od Dumbledorea, Meropa Gaunt pokazala je sposobnost korištenja magije nakon što se riješila očeva ugnjetavanja, ali ju je ponovno izgubila nakon što ju je suprug napustio. Mnogi drugi primjeri emocionalno izazvane magije prikazani su tijekom svih knjiga (Ronovo stvaranje snijega tijekom svađe s Hermionom klasičan je primjer toga).

Magija i smrt

Poput ljubavi, smrt je detaljno proučavana u sobi Odjela tajni koja sadrži zagonetni veo (koji predstavlja neku vrstu vrata između svijeta mrtvih i živih, iako je stvarno značenje vela i dalje nejasno). Sirius Black pao je kroz ovaj veo u knjizi Harry Potter i Red feniksa.

Čarobne tehnike korištene su kako bi produžile život pojedinaca. Kamen mudraca može se upotrijebiti za pripremu napitka koji odgađa smrt na neodređeno vrijeme. Lord Voldemort poslužio se drugim metodama; jedan je od rijetkih čarobnjaka koji je ikada upotrijebio horkrukse u svom pokušaju da "pobijedi smrt", i vjeruje se da je jedini koji je svoju dušu rascijepio u više horkruksa.

Isto tako, vrijedno je spomenuti da magija doprinosi dugovječnosti života pojedinca, jer je u knjigama nekoliko likova koji su prilično dugovječni.

Skoro Bezglavi Nick otkrio je u knjizi Harry Potter i Red feniksa kako čarobnjaci, nakon njihove smrti, biraju žele li postati duhovi. Alternativa, pak, nije poznata. Svi ravnatelji Hogwartsa pojavljuju se u svojim portretima nakon svoje smrti, što omogućuje konzultaciju budućim naraštajima.

Magija i ljubav

Nedvojbeno najsnažniji oblik magije ujedno je i najtajanstveniji i najnedostižniji: ljubav. Lord Voldemort, nikada ne iskusivši ljubav, podcijenio je njenu moć, na vlastiti gubitak. Lily Potter uspjela je, kroz ljubav, spasiti svoga sina Harryja od sigurne smrti, žrtvujući svoj vlastiti život kako bi on preživio. Točna priroda i narav ljubavne magije, kao i njeno djelovanje nepoznato je; pomno ju se istražuje u Odjelu tajni.

Mračne sile

Glavni članak: Mračne sile (Harry Potter)

Mračne su sile u svijetu Harryja Pottera one čarolije koje su sposobne izazvati najveće rezultate, i koje se najčešće koriste kod uzrokovanja štete i boli. Iako postoje manje čarolije koje sprječavaju ili uzrokuju iritaciju (primjerice, uzrokovanje čireva na koži), crna magija koristi se kao sredstvo kontrole, uzrokovanja boli i ubijanja. Najpoznatije neoprostive kletve jesu: kletva Imperius (Imperio), gdje je žrtva smještena u stanje transa te ga čarobnjak može učiniti bespomoćnim na ovaj način, ili ga jednostavno kontrolirati; kletva Cruciatus (Crucio), koja uzrokuje nevjerojatno mučne fizičke bolove kod žrtve (samu bol prilagođava bacač kletve); i Ubojita kletva (Avada Kedavra), koja žrtvu trenutno i bezbolno ubija, i koju je nemoguće blokirati bilo kojom čarolijom. Samo je jedna osoba preživjela ovu čaroliju nakon što je pogođena njome; ta je osoba Harry Potter.

Učinkovitost neoprostivih kletvi ovisi o namjerama samog bacača kletve: u jednom trenutku, Harryjeva upotreba kletve Cruciatus, pod utjecajem ljutnje i bijesa, rezultirala je manjom boli od iste kletve koja je korištena pod utjecajem želje za izazivanjem boli. Nadalje, profesor Moody kaže da će ubojita kletva Avada Kedavra djelovati samo ako bacač kletve doista želi smrt ciljanoj žrtvi.

Još jedan važan dio crne magije jest i krvna magija, ili korištenje krvi u neoprostivim kletvama i ostalim čarolijama crne magije. Lily Potter, Albus Dumbledore i Lord Voldemort prakticirali su krvnu magiju: Lilyina zaštita Harryja teče njegovim venama, Dumbledore je vezao Harryjevu sigurnost za skrbnike u krvnom srodstvu s njegovom majkom; a krv neprijatelja, konkretno Harryjeva krv, igrala je ključnu ulogu u oživljavanju Lorda Voldemorta.

Bacanje čarolija

Glavni članak: Popis čarolija u Harryju Potteru

Čarolije su svakodnevno sredstvo čarobnjaka i vještica, kratki snopovi magije koji se koriste za postizanje posebnih zadataka poput otvaranja brave ili stvaranja vatre. Obično, čaranje zahtijeva izgovaranje pravilnih inkantacija na glas, koje su najčešće izmijenjeni oblici latinskog jezika, i lagano i pravilno pokretanje ruku. Doduše, ovo čini se samo pomaže samoj volji; čarobni su štapići u većini slučajeva potrebni, iako postoje pojedine inkantacije koje napredniji čarobnjaci i vještice mogu izvoditi bez štapića. Čarolije se mogu bacati i neverbalno, ali s upotrebom čarobnog štapića. Ova se tehnika uči na šestoj Hogwartsa i zahtijeva bacačev visok stupanj koncentracije na inkantaciju. Neke inkantacije (poput inkantacije Leviocorpus) očito su namijenjene neverbalnom korištenju. I dok većina čarolija zahtijeva izgovaranje njihova imena kako bi se čaranje izvelo pravilno, neke to uopće ne trebaju (i ovo ovisi o vještini čarobnjaka i vještice). Albus Dumbledore poznat je po brojnim čarolijama koje može baciti bez izgovaranja inkantacije, kao što je prizivanje dovoljnog broja vreća za spavanje kako bi smjestio čitav dom Gryffindora.

Moguće je i čaranje sa upotrebom čarobnog štapića koji ne mora uvijek nužno biti u ruci. Sam Harry koristi čaroliju Lumos kako bi osvijetlio svoj čarobni štapić koji leži negdje na podu, u njegovoj blizini. Isto tako, animagusi i metamorfomagusi ne trebaju čarobni štapić kako bi se podvrgnuli transformacijama.

Čaranje je podijeljeno u kategorije, kao što su čarolije, uroci i kletve. Iako postoji veći broj napadačkih i potencijalno opasnih čarolija, njih se tri koristi za cilj velikog zla te ih se iz tog razloga klasificira kao " neoprostive kletve". Korištenjem ovih kletvi na bilo kojoj živućoj osobi dobiva se "jednosmjerna karta za Azkaban".

Other Languages