Josip Broz Tito

Disambig.svg "Tito" preusmjerava ovamo. Za druga značenja, pogledajte Tito (razdvojba).
Josip Broz Tito
Josip Broz Tito
2. predsjednik Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije
trajanje službe
14. siječnja 1953. –  4. svibnja 1980.
Prethodnik Ivan Ribar
Nasljednik Lazar Koliševski
1. premijer Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije
trajanje službe
29. studenoga 1945. –  14. siječnja 1953.
Prethodnik  položaj uspostavljen
Nasljednik Petar Stambolić
1. generalni tajnik Pokreta nesvrstanih
trajanje službe
1961. –  1964.
Prethodnik  položaj uspostavljen
Nasljednik Gamal Abdel Naser
Rođenje 7. svibnja 1892.
Smrt 4. svibnja 1980.
Politička stranka SKJ
Zanimanje bravar

Josip Broz Tito ( Kumrovec, 7. svibnja 1892.Ljubljana, 4. svibnja 1980.), hrvatski i jugoslavenski političar, državnik, komunistički vođa i diktator. [1] [2] [3]

Profesor Ivo Banac pokazao je da Titovo sudjelovanje na strani antihitlerovske koalicije ne može opravdati totalitarni režim Josipa Broza Tita. Iza Tita su ostale stotine tisuća ubijenih i stotine tisuća političkih zatvorenika. Nedvojbeni znanstveni dokazi i utvrđene povijesne istine pokazuju da je titoizam po svim svojim karakteristikama bio autoritativno-diktatorski režim, da su zločini njegova režima proizvod sustava i tvornica smrti a ne nesretni slučaj ili pogreška. [4]

Tito je bio član KPJ od 1920. godine. Od 1937. godine njezin organizacijski, a zatim i glavni tajnik (u nazivlju partije: organizacioni i generalni sekretar). Organizator i neprikosnoveni vođa Narodnooslobodilačkog rata 1941. – 1945. Neprikosnoveni vođa SFRJ tijekom 35 godina.

Hrvatska enciklopedija (2. svezak, 2000.) sažeto prikazuje njegovu povijesnu ulogu: »Iz rata izlazi kao priznati vojskovođa i političar; vođa u antifašističkom ratu, zaslužan za vraćanje Hrvatskoj Istre, Rijeke i otokâ, ali i odgovoran za odmazdu i represiju pri kraju rata i u poratnom razdoblju. (...) Vladao je Jugoslavijom 35 godina hoteći pomiriti neovisnost Jugoslavije, ravnopravnost među njezinim nacijama i komunističku vladavinu.« [5].

Život do 2. svjetskog rata

Djetinjstvo i rana mladost (1892. – 1913.)

Glavni članak: Titov životopis, 1892. – 1913.

Rodna kuća Josipa Broza

Josip Broz je rođen 7. svibnja 1892. godine u Kumrovcu u Hrvatskom Zagorju. U raznim su se dokumentima pojavljivali razni nadnevci rođenja, pa se u jednom dokumentu iz doba kada je služio austrijsku vojsku navodi kao nadnevak rođenja 25. svibnja 1892. godine. Taj se nadnevak već za vrijeme rata počeo slaviti kao Titov rođendan, pa je i Hitler naredio desant na Drvar na taj dan 1944. godine. Poslije rata, nastavilo se na taj dan slaviti Titov rođendan i tzv. Dan mladosti.

Otac mu je bio težak Franjo Broz, a majka Marija, rođena Javoršek, bila je Slovenka. Preci Brozovih u Zagorju mogu se pratiti sve do prve polovice XVI. stoljeća. Josip je bio sedmi od petnaestoro djece. U Kumrovcu je završio četverogodišnju pučku školu (1901. – 1905.). U sljedeće dvije godine radi kao težak na imanju svojeg ujaka u Podsredi.

Dolazi u Sisak 1907. godine s namjerom da uči zanat konobara, ali ubrzo odlučuje postati mehaničar. U razdoblju od 1907. do 1910. godine uči bravarski zanat i pohađa šegrtsku školu. Tijekom 1910. godine, u Sisku se ilegalno osnivaju sindikati, a u rujnu Josip Broz završava zanat i postaje bravarski pomoćnik. Odlazi u Zagreb, gdje se na dva mjeseca zaposlio u bravarskoj radionici kod Haramine u Ilici. Upisuje se u Savez kovinarskih radnika, i time također postaje i član Socijaldemokratske stranke Hrvatske i Slavonije.

Tražeći posao, odlazi u Ljubljanu, Trst, pa ponovno u Zagreb, gdje je usavršio zanat kod poznatog majstora Augusta Knausa. U svibnju i lipnju 1911. godine sudjeluje u štrajku bravarskih radnika, koji je potrajao šest tjedana. Zatim se zapošljava u tvornici metalne robe u Kamniku u Sloveniji. Tu je, kao dobar gimnastičar, postao član " Sokola". Zatim radi u Čenkovu u Češkoj, pa u Plzeňu u tvornici Škoda, pa putuje Njemačkom i povremeno radi.

U listopadu 1912. godine dolazi u Beč, a zatim u Bečko Novo Mjesto, saznavši da mu tamo živi stariji brat Martin (r. 1884.). Zapošljava se u u tvornici automobila "Daimler", u kojoj je radio i Martin, te postaje probni vozač automobila.

Vojska, rat, revolucija (1913. – 1920.)

Glavni članak: Titov životopis, 1913. – 1920.

Rujna 1913. godine Broz stupa na odsluženje vojnog roka, prvo u Beču, a zatim na vlastitu molbu u 25. domobranskom puku u Zagrebu. Krajem 1913. godine upućen je u dočasničku školu i postao najmlađi vodnik u puku. Svibnja 1914. godine u Budimpešti je osvojio srebnu medalju na prvenstvu Austro-ugarske vojske u mačevanju. Bio je i dobar skijaš.

Nakon izbijanja rata protiv Srbije, borio se na srpskoj bojišnici od kolovoza do prosinca 1914. godine. Siječnja 1915. godine njegov je puk prebačen na Karpate, na bojište protiv Rusa. Zbog jedne akcije predložen je za odlikovanje, koje poslije nije mogao uzeti jer je bio u zarobljeništvu. Kada je Tito 1967. godine posjetio Beč, željeli su mu uručiti to odlikovanje, ali je on odbio.

Na sam Uskrs, 25. ožujka 1915. godine, biva teško ranjen kopljem jednog Čerkeza. Zarobljen je i punih 13 mjeseci leži u bolnici u Svijažsku, malom mjestu blizu Kazana. Dobio je i upalu pluća i jedva preživio. Uči ruski i čita mnoga djela ruskih klasika, naročito romane Tolstoja, Turgenjeva, Kuprina i drugih. Kad se oporavio, upućen je na rad kao mehaničar. Zatim je upućen na prisilni rad u uralski gradić Kungur, gdje ga zarobljenici biraju za zarobljeničkog zapovjednika logora.

U veljači 1917. godine radnici su provalili u tamnicu i oslobodili zatvorenike. Pridružuje se jednoj boljševičkoj skupini. Ubrzo opet biva uhićen, pa bježi. U Petrogradu 16. – 17. srpnja sudjeluje u velikim demonstracijama protiv Privremene vlade, koje su organizirali boljševici. Pokušava pobjeći u Poljsku, ali ga ulove i zatvore u Petropavlovsku tvrđavu.

Ponovo je protjeran u Kungur, ali bježi u Sibir. Pridružuje se Internacionalnoj crvenoj gardi u Omsku, gdje je bio više mjeseci, ali bez borbe. Vjenčao se s ruskinjom Pelagijom (Pelkom) Belousovom, od koje će se razvesti 1936. godine. Srpnja 1918. godine Omsk osvaja Češka legija. Međunarodna brigada je razbijena, a Broz je pobjegao u stepu i zaposlio se kao mehaničar u selu nedaleko Omska, gdje je ostao dulje od godinu dana. Ujesen 1919. godine komunisti su ponovno osvojili Omsk i okolicu. Broz početkom siječnja 1920. godine zajedno sa suprugom kreće na tegoban put do kuće, kamo konačno stiže u rujnu.

Radnik, ilegalac, sindikalac (1920. – 1928.)

Glavni članak: Titov životopis, 1920. – 1928.

Broz se zaposlio u Zagrebu kao mehaničar i odmah se upisao u KPJ. Na izborima u studenom 1920. godine komunisti su osvojili 59 mandata i postali treća stranka po snazi u Kraljevini SHS. Kraljev režim to nije htio tolerirati; proglašena je tzv. Obznana, kojom je KPJ stavljena van zakona.

U Zagrebu je već 31. prosinca 1920. godine organiziran opći štrajk, u čemu je i Broz sudjelovao. Međutim, njihov je otpor brzo slomljen. U kolovozu 1921. godine mandati svih komunističkih zastupnika bili su poništeni. Broz je odlučio nastaviti djelovati u ilegali. Početkom 1921. godine naseljava se u Velikom Trojstvu kod Bjelovara i radi kao strojar. Ožujka 1923. godine Broz i skupina drugova iz Velikog Trojstva uspostavljaju kontakt s komunističkom organizacijom u Bjelovaru. Početkom 1924. godine izabran je za člana Okružnog komiteta u Križevcima.

Sredinom 1925. godine Broz seli u Kraljevicu, gdje se zapošljava u brodogradilištu. Izabran je za sindikalnog povjerenika, čime se bavi sljedećih godinu dana. U ljeto 1926. godine Broz je na čelu štrajka u brodogradilištu, ali 2. listopada dobiva otkaz.

Odlazi u Beograd i zapošljava se u tvornici vagona u Smederevskoj Palanci. Izabran je za radničkog povjerenika, ali već u ožujku 1927. godine dobiva otkaz. Ubrzo nakon toga vraća se u Zagreb i odlukom Mjesnog komiteta KPJ postaje tajnik Oblasnog odbora Saveza metalaca za Hrvatsku - njegova prva partijska funkcija. Odsjedio je mjesec i pol u Ogulinu zbog komunističke agitacije.

Broz se vraća u Zagreb i preuzima svoju sindikalnu dužnost, te uz to i dužnost tajnika Saveza kožarskih i prerađivačkih radnika. U unutarpartijskim borbama nalazi sve više pristaša, prvenstveno među radnicima. Na konferenciji Mjesnog komiteta KPJ Zagreba 25. veljače 1928. godine izabran je novi komitet na čelu s Brozom kao generalnim sekretarom.

Ustanik, optuženik, robijaš (1928. – 1934.)

Glavni članak: Titov životopis, 1928. – 1934.

Nakon ubojstva Stjepana Radića i hrvatskih narodnih zastupnika u atentatu u Narodnoj skupštini, 20. lipnja 1928. godine, KPJ preko Nezavisnih sindikata, letkom koji potpisuje Josip Broz, poziva radništvo i građanstvo na masovne prosvjede a tim povodom i Pokrajinski komitet KPJ za Hrvatsku uputio je proglas seljaštvu na zajedničku akciju s radništvom. [6] Broz je prisiljen prijeći u ilegalu, ali ostaje u Zagrebu i obavlja razne poslove za Partiju i sindikate. Biva uhićen 4. kolovoza 1928. godine ispred stana u kojem je pronađeno nekoliko bomba, po čemu je suđenje Brozu i drugovima, održano 6.-14. studenoga 1928., dobilo naziv Bombaški proces.

Kaznu služi u kaznionicama u Lepoglavi i u Mariboru, a zatim odslužuje još 3,5 mjeseca ranije kazne u Ogulinu. Broz u kaznionici dobiva posao majstora u električnoj centrali i povremeno se kriomice sastajao s komunistima iz Zagreba. Za njegova pomoćnika u centrali postavljen je Moša Pijade, s kojim je organizirao partijsku ćeliju. Početkom 1931. godine, zbog straha od bijega, Broza su premjestili u kaznionicu u Mariboru. Nakon štrajka glađu, politički zatvorenici su izborili za sebe neke olakšice, tako da su organizirali partijski komitet i tjedne sastanke.

Za Brozova boravka u tamnici, jugoslavenski kralj Aleksandar I. Karađorđević 6. siječnja 1929. godine provodi državni udar i uvodi Šestosiječanjsku diktaturu. Pod udarima režima Partija je bila gotovo uništena. Osim toga, 1929. godine izbila je velika gospodarska kriza i bitno pogoršala uvjete života, što su iskoristili marksisti. U Europi općenito jačaju diktature.

Profesionalni revolucionar (1934. – 1941.)

Glavni članak: Titov životopis, 1934. – 1941.

U ožujku 1934. godine, Broz izlazi iz zatvora u kućni pritvor u Kumrovcu, ali ubrzo odlazi i počinje živjeti s lažnim dokumentima i promijenjenim izgledom - postaje "profesionalni revolucionar". U partijskom radu počinje koristiti ime Tito (kako kaže, to je često ime u Zagorju i nema neko posebno značenje). Kasnije, za rada u Kominterni, bit će poznat kao Walter.

Ubrzo po izlasku iz zatvora izabran je za člana Pokrajinskog komiteta KPJ za Hrvatsku. Partija, koja je akcijama režima 1928.-1932. bila gotovo uništena, u to se vrijeme počela oporavljati. Centralni komitet KPJ od 1929. godine nalazio se u Beču, kamo Broz ide u srpnju 1934. godine, te je kooptiran za člana Politbiroa CK KPJ.

U Ljubljani je 25. prosinca 1934. godine održana IV. partijska konferencija za cijelu Kraljevinu Jugoslaviju. Iako je sudjelovalo samo 11 delegata, izabran je novi CK, a Broz je izabran za člana Politbiroa. U siječnju 1935. odlazi u Moskvu. Tamo postaje član Balkanskog sekretarijata Kominterne (BLS) i referent za Jugoslaviju, te upoznaje Edvarda Kardelja, koji će do kraja života biti njegov najbliži suradnik.

U srpnju i kolovozu 1935. godine u Moskvi je održan Sedmi kongres Kominterne, na kojem je Broz bio delegat. Krajem 1936. godine dolazi u Kraljevinu Jugoslaviju, gdje su se vršila masovna uhićenja komunista. Među rijetkima koji su ostali na slobodi bio je Milovan Đilas, isprva jedan od Brozovih najbližih suradnika, a zatim jedan od najpoznatijih komunističkih disidenata u svijetu. U Beogradu su tada na slobodi i Aleksandar Ranković i Ivo Lola Ribar, koji će se ubrzo zbližiti s Brozom.

Komunistička partija Hrvatske osnovana je u blizini Samobora 1.-2. kolovoza 1937. godine. U razdoblju 1936. – 1940. Broz više puta putuje u Moskvu, Beč i Pariz. Josip Broz će u to doba sve više biti poznat pod imenom 'Tito, a u krugovima neposrednih suradnika, koji su 15-20 godina mlađi, zovu ga "Stari". Tijekom 1937. godine Broz nekoliko puta putuje između Kraljevine Jugoslavije i Pariza, gdje radi na prebacivanju dobrovoljaca u Španjolsku.

Godine 1937. generalni sekretar KPJ Milan Gorkić biva uhićen i ubrzo likvidiran. Broz preuzima odgovornost za KPJ, ali i protiv njega se 1938. godine vode dvije istrage. Uspijeva se opravdati i tek 5. siječnja 1939. godine Kominterna ga službeno imenuje generalnim tajnikom (sekretarom) KPJ. (Vidi o tome opširniji članak Tito i staljinizam.)

Broz je po povratku u zemlju proveo još snažniju boljševizaciju KPJ, inzistirajući na ideološkoj monolitnosti i vojno-partijskoj stezi, uz obračun s "revizionistima" oko Miroslava Krleže. Također je smijenio vodstvo KPH jer je na izborima 1938. godine podržalo listu HSS-a i Vlatka Mačeka. Na V. zemaljskoj konferenciji KPJ u Zagrebu u listopadu 1940. godine sastavlja novo vodstvo KPJ i izlaže strategiju komunističkog djelovanja, temeljenu na oružanom ustanku kao načinu osvajanja vlasti i sovjetskom tipu federacije kao modelu organizacije države.

Other Languages
Afrikaans: Josip Broz Tito
aragonés: Josip Broz Tito
مصرى: تيتو
asturianu: Josip Broz Tito
azərbaycanca: İosip Broz Tito
башҡортса: Иосип Броз Тито
беларуская: Іосіп Броз Ціта
беларуская (тарашкевіца)‎: Ёсіп Броз Ціта
български: Йосип Броз Тито
brezhoneg: Josip Broz Tito
bosanski: Josip Broz Tito
čeština: Josip Broz Tito
dolnoserbski: Josip Broz Tito
Esperanto: Josip Broz Tito
español: Josip Broz Tito
français: Josip Broz Tito
Gàidhlig: Jozip Broz Tito
hornjoserbsce: Josip Broz Tito
Հայերեն: Իոսիպ Տիտո
Bahasa Indonesia: Josip Broz Tito
íslenska: Josip Broz Tito
italiano: Josip Broz Tito
Lëtzebuergesch: Josip Broz Tito
lietuvių: Josip Broz Tito
Malagasy: Josip Broz Tito
македонски: Јосип Броз - Тито
مازِرونی: تیتو
Nederlands: Josip Broz Tito
norsk nynorsk: Josip Broz Tito
português: Josip Broz Tito
Runa Simi: Josip Broz Tito
română: Iosip Broz Tito
sicilianu: Josip Broz Tito
srpskohrvatski / српскохрватски: Josip Broz Tito
Simple English: Josip Broz Tito
slovenčina: Josip Broz Tito
slovenščina: Josip Broz - Tito
српски / srpski: Јосип Броз Тито
Türkçe: Josip Broz Tito
татарча/tatarça: Йосип Броз Тито
українська: Йосип Броз Тіто
oʻzbekcha/ўзбекча: Josip Broz Tito
Tiếng Việt: Josip Broz Tito
Yorùbá: Josip Broz Tito
粵語: 鐵托