Hepburnova romanizacija

Hepburn metoda (sustav) romanizacije (ヘボン式ローマ字, Hebon-shiki Rōmaji) je metoda romanizacije (transkripcije, ali istovremeno i transliteracije, pošto je japanski uglavnom fonetski jezik) japanskog pisma na latinicu. Dobila je ime po Jamesu Curtisu Hepburnu, koji ju je koristio da bi zapisao japanski jezik na latinici u trećem izdanju Japansko-engleskog rječnika iz 1887. Metodu je originalno preporučilo Društvo za romanizaciju japanske Abecede (羅馬字会, Rōmajikai) 1885. godine. Hepburn metoda je naknadno modificirana i nazvana Revidirana Hepburn romanizacija (修正ヘボン式ローマ字, Shūsei Hebon-shiki Rōmaji). Ovu verziju se zvalo i Standardna Hepburn romanizacija (標準式ローマ字, Hyōjun-shiki Rōmaji).

Hepburn romanizacija se bazira na engleskoj, a ne japanskoj fonetici, te zbog toga postoji određeni službeni otpor njenom korištenju u japanskoj Vladi. Ipak, ovaj sustav je bio odobren i širen od strane Savezničke okupacijske vlasti za vrijeme okupacije Japana nakon kapitulacije u Drugom svjetskom ratu, te je de facto standard romanizacije u Japanu i, posebice, izvan njega. Primjerice, koristi se u engleskom izdanju Wikipedije. Alternative su joj Kunrei-Shiki (訓令式ローマ字, Kunrei-shiki rōmaji ) metoda, bazirana na Japanskoj fonetici, koju podržava japanska Vlada, i tzv. Wāpuro rōmaji (ローマ字仮名変換) metoda, koja nije službena, ali se vrlo često koristi u okruženjima gdje je potreban jednostavan unos japanskog pisma preko računalne tipkovnice sa latinskim znakovima, pošto ne koristi dijakritičke znakove i kompatibilan je sa automatskim programima za upisivanje japanske abecede preko romanizacije.

Varijante

Postoje tri standardne varijante Hepburn romanizacije. Prve dvije se smatraju povijesnim, i preporuča se korištenje treće, najnovije.

  • Prva je tradicionalni Hepburn, koja ima više različitih načina zapisivanja dugih samoglasnika i slogovnog "n". Ona odgovara trećem izdanju Hepburnovog Japansko-Engleskog rječnika iz 1887[1]. Potrebno je naglasiti da je od vremena izdavanja rječnika do danas japansko pismo revidirano, te su neka slova izbačena, a neka druga predstavljaju druge glasove.
  • Druga je revidirani Hepburn, u kojoj se slogovno "n" više ne zapisuje kao "m" ako prethodi suglasnicima p, b ili m.
  • Treća je modificirani Hepburn koja ima jedinstveni način zapisivanja dugih samoglasnika (podvostručavanjem – primjerice oo i ii) i slogovnog "n" ().

U samom Japanu se koriste još tri varijante u različitim kontekstima : željeznički standard, koji se koristi u imenovanju željezničkih postaja i linija, standard Ministarstva vanjskih poslova, koji se koristi za putovnice i standard Ministarstva zemlje, infrastrukture i prometa, koji se koristi za prometne znakove.

Other Languages