Glasnoća

Slušni sustav uha.
Zvuk se širi u obliku prostornih longitudinalnih valova u zraku.

Glasnoća je subjektivna veličina kojom se opisuje fiziološki osjet zvuka. Osim o jakosti zvuka, glasnoća ovisi o osjetljivosti uha za određenu frekvenciju. Glasnoća se izražava brojčanom jedinicom son, a razina glasnoće brojčanom jedinicom fon. [1]

Kao mjera za fiziološko djelovanje izvora zvuka na uho služi jakost glasa. Jakost glasa ovisi o jakosti zvuka, odnosno o zvučnom tlaku i s ovim se ne smije zamijeniti. Jakost glasa ili glasnoća je fiziološki, a jakost zvuka fizikalni pojam. Tako na primjer jakost glasa 10 motornih vozila nije 10 puta veća od jakosti glasa jednog vozila. Jedinica za jakost glasa je fon. Jakost zvuka od 2,5 ∙ 10-12 W/m2 odgovara jakosti glasa od nula fona.

Glasnoća zvuka jest osjet jakosti zvuka u ljudskom uhu. Ovisi o jakosti i frekvenciji zvuka. Razina glasnoće izražena u fonima jest, dogovorno, jednaka razini jakosti u decibelima za zvuk frekvencije 1 000 Hz u cijelom području od granice čujnosti do granice bola. Primjeri razine glasnoće različitih složenih zvukova dani su u sljedećoj tablici:

Vrsta zvukaRazina glasnoće (fon)
prag osjeta0
šaptanje20
tiha glazba40
bučan govor60
prometna ulica80
prolazak brzog vlaka100
motor zrakoplova120
prag bola130
Other Languages
العربية: جهارة
català: Volum (so)
Deutsch: Lautheit
English: Loudness
eesti: Helivaljus
français: Sonie
magyar: Hangosság
日本語: 音の大きさ
Nederlands: Luidheid
norsk nynorsk: Lydstyrke
polski: Głośność
português: Volume (som)
Simple English: Loudness
українська: Гучність звуку
中文: 響度