Gagaku

Gagaku

UNESCO logo.svg UNESCO – Nematerijalna svjetska baština
Gagaku
Flag of Japan.svg Japan
Regija:Azija i Pacifik
Godina upisa:2009.
ID:00265
Ugroženost:-
Poveznica:UNESCO

Gagaku (japanski: 雅 楽, u značenju „elegantna glazba”[1]) je japanski stil klasične glazbe, koja se izvodila na carskom dvoru u Kyotu, a koja se odlikuje sporim pjesmama i plesnim pokretima. Kao najstariji oblik japanske umjetnosti upisan je na UNESCO-v popis nematerijalne svjetske baštine u Aziji i Oceaniji[2].

Povijest

Jingu-Bugaku u Kotajingu, Ise, prefektura Mie
Gagaku glazbenici straga

Gagaku je zajedno s budizmom uveden u Japan iz Kine koncem 6. stoljeća, kao kineska dvorska glazba. Tijekom stoljeća oblikovali su ga politika i kulture različitih razdoblja: uobličenje u razdoblju Nara (710.-794.), progon iz dvora u plemićke domove tijekom razdoblja Kamakura (1185.-1333.), do stogodišnje obustave nakon građanskog, tj. Oninskog rata (1467.-77.). Šogunat Tokugawa je obnovio gagku ansambl, a tijekom Meiji obnove 1868. god., sva tri gagaku ceha (Osake, Nare i Kyota) su se spojila u Tokyjski carski odjel, koji je aktivan i dan danas. Gagaku i danas prenose majstori, od kojih su mnogi potomci duge loze dvorjana koji su se bavili ovom umjetnošću, na svoje vježbenike u Glazbenom odjelu carske dvorske agencije.

Danas je gagaku ne samo važan kulturni alat koji potvrđuje japanski identitet i povijest japanskog društva, nego i primjer kako se više kulturnih tradicija može spojiti u jedinstvenu baštinu zahvaljujući konstantnoj izvedbi[2].

Other Languages
Deutsch: Gagaku
English: Gagaku
Esperanto: Gagako
español: Gagaku
euskara: Gagaku
فارسی: گاگاکو
suomi: Gagaku
français: Gagaku
עברית: גאגאקו
Bahasa Indonesia: Gagaku
italiano: Gagaku
日本語: 雅楽
Nederlands: Gagaku
polski: Gagaku
português: Gagaku
română: Gagaku
русский: Гагаку
Simple English: Gagaku
文言: 日本雅樂