Diego Velázquez

Diego Velázquez
Barok
Diego Velázquez
Rođenje6. lipnja 1599.
Sevilla, Španjolska
Smrt6. kolovoza 1660.
Madrid, Španjolska
Vrsta umjetnostislikarstvo - crtež
UtjecaoWateau, Goya, Salvador Dali, itd.
UtjecaliCaravaggio, Rubens
Poznata djelaLas Meninas (1656.),
La Venus del espejo (Venera ispred ogledala) (1644.-1648.)
La Rendición de Breda, (Predaja Brede) (1634.-1635.)
Portal o životopisima

Diego Rodríguez de Silva y Velázquez poznatiji kao samo Diego Velázquez bio je španjolski slikar koji je bio vodeći umjetnik na dvoru kralja Filipa IV.. Bio je najvažniji portretist baroka i slikar scena od povijesnog I kulturnog značaja. Slikao je portrete španjolske kraljevske obitelji, značajne osobe iz cijele Europe, ali i običnog puka u brojnim genre scenama.

Od prve polovice devetnaestog stoljeća, Velázquezova djela su primjer za realističke i impresionističke slikare, osobito na Maneta. Od tada sve više modernih umjetnika, kao Španjolci Pablo Picasso i Salvador Dalí, ali i irski slikar Francis Bacon, odaju svoju počast slikajući prema Velázquezovim slavnim djelima.

Vodonoša iz Seville, 1618., ulje na platnu, 106,7 × 81 cm, kolekcija Wallace, Muzej Wellington, London.

Biografija

Rani dani

Rođen u Sevilji, Andaluzija, Španjolska 6. lipnja 1599. kod roditelja Juana Rodrígueza de Silva (izvornog imena João Rodrigues da Silva), odvjetnika židovsko-portugalskih korijena i Jerónime Velázquez, potomka španjolske plemićke klase Hidalgo, reda manje aristokracije. Tada je običaj bio da najstariji sin, zbog dobivanja nasljedstva s majčine strane, preuzme majčino prezime. Roditelji su ga odgojili da bude dobar vjernik, te su ga naučili jezicima i filozofiji, ali od rana je pokazao dar za umjetnost. Naposljetku, započeo je umjetničku obuku kod slikara Francisca de Herrera, a s 12 godina kod Seviljskog slikara Pachecoa. Tu je pet godina učio proporcije, perspektivu, ali i pratio umjetničke i književne trendove u Sevilji.

Ranih 1620tih već je osigurao svoje mjesto i reputaciju u Sevilji, čemu je pridonijela i ženidba s Juanom Pacheco (1602.-1660.), kćerkom njegova učitelja. Ona mu je rodila dvije kćeri, njegove jedine potomke. Mlađa - Ignacia de Silva Velázquez y Pacheco, je umrla veoma mlada, dok se starija - Francisca de Silva Velázquez y Pacheco (1619.-1658.), udala za slikara Del Maza u Madridu 21. kolovoza 1633.

Velázquez stvara značajna djela u kojima započinje svoj izričaj pažljivog realizma.

Madrid i Filip IV.

Velázquez je otišao u Madrid u travnju 1622. s pismima preporuke sugrađanina Don Juana de Fonseca, kraljevskog kapelana. Vrlo je vjerojatno da je Velázquez svratio u Toledo na svom putu za Madrid, te se pobliže upoznao s djelima El Greca.

Portret Filipa IV., 1632.

U prosincu 1622., Rodrigo de Villandrando, omiljeni slikar kralja Filipa IV. je preminuo i Don Juan de Fonseca se zauzeo da ga naslijedi upravo Velázquez. Ponuđeno mu je 50 dukata (175 g zlata—vrijedno oko 2000 2005. godine) za njegove troškove, te je došao na dvor u pratnji svoga punca. U kolovozu 1623., kralj Filip IV. je prvi put pozirao za Velázqueza. Iako je završio sliku za samo jedan dan (vjerojatno samo portretna skica), i kralj i njegov tajnik Olivares su bili prezadovoljni. Olivaresje naložio Velázquezu da se preseli u Madrid, obećavši kako nitko nikada više, osim njega, neće slikati kralja.

Sljedeće, 1624. godine, primio je 300 dukata za troškove preseljenja obitelji u Madrid koji će mu postati domom do kraja života. Velázquez je primljen u kraljevsku službu s plaćom od 20 dukata mjesečno, uz plaćene liječničke troškove, boravak i dodatni honorar za naslikane slike.

Bakhov trijumf (Los borrachos), 1629., ulje na platnu, 165 × 227 cm, Prado, Madrid.

U rujnu 1628., Peter Paul Rubens je došao u Madrid kao veleposlanik princeze Isabelle, i Velázquez mu je bio domaćin među Tizianovim slikama u Escorialu. Rubens je tada bio na vrhuncu i tijekom sedam mjeseci diplomatske misije u Španjolskoj pokazao je svoju veličinu kao slikar, ali i kao dvorjanin. Rubens je imao visoko mišljenje o Velázquezu, ali nije imao veliki utjecaj na njegov način slikanja. No, učvrstio je njegovu želju da posjeti Italiju i vidi djela starih majstora.

Godine 1627., Filip je objavio natječaj za najbolje slikare španjolske s temom progona Maura. Velázquez je pobjedio i dobio zavidnu plaću za sliku koja je nažalost uništena u požaru u palači 1734. Pet godina nakon što ju je naslikao 1629., primio je dodatnih 100 dukata za sliku Bakhov trijumf. Duh ove slike bolje prenosi njen španjolski naziv - Los borrachos ili Los bebedores (pijanice), koji podrugljivo oslikava ovo veličanje polunagog lovorom okrunjenog čovjeka na bačvi vina. Slika je čvrsto naslikana, a svjetlo i sjena su vještije tretirani nego na drugim slikama. Sve u svemu, ona predstavlja primjer najnaprednijeg Velázquezovog stila.

Zrele godine u Italiji i Madridu

Princ Baltasar Carlos na konju, 1634.-35., ulje na platnu, 209 × 173 cm, Prado.

Godine 1629. otišao je da živi u Italiji godinu i pol. Iako se ovo smatra važnom činjenicom u razvoju njegova stila u slikarstvu, malo je detalja poznato o samom životu tamo: koga je vidio, upoznao, kako je bio primljen i što je očekivao pronaći.

Velázquez je rijetko potpisivao svoje slike i kraljevski arhiv daje datume samo njegovih najvažnijih djela. Nutarnji dokazi iz njegovih portreta daju detaljnije informacije. Velázquez je po povratku u Madrid naslikao prvi od mnogih portreta mladog princa prijestolonasljednika - Don Baltasara Carlosa na propetom konju u maršalskoj odori, odišući plemenitošću usprkos mladosti. Don Baltasar je umro 1646. napunivši tek sedam godina, stoga iz ovog portreta možemo pretpostaviti da je naslikan oko 1641.

La rendición de Breda (Predaja Brede) iz 1636. je inspirirana Velázquezovim prvim putom u Italiju na kojemu ga je pratio Ambrogio Spinola koji je osvojio Nizozemski grad Bredu nekoliko godina ranije. Ovo remek-djelo prikazuje darovanje ključeva grada španjolskoj vojsci za vrijeme opsade Brede. Smatra se jednim od najboljih Velázquezovih slika.

Moćni ministar Olivares je rano postao zaštitnikom slikara, te se njegov lik nalazi na mnogim Velázquezovim portretima. Velázquez je hrabro ostao uz njega i u trenutku kada je Olivares pao u kraljevu nemilost, izlažući se opasnosti od odmazde ljubomornog Filipa. Kralj je ipak ostao vjeran svom najdražem slikaru.

Kipar Montafles je napravio skulpturu po jednom Velázquezovom konjaničkom portretu kralja; ona sada stoji na trgu Oriente u Madridu. Original je odavno izgubljen, ali postoji nekoliko kopija slike. Velázquez je na ovoj slici, i drugim sličnima, prikazao kralja Filipa s čvrstim okovratnikom koji pod pravim kutom stoji oko vrata – tzv. golilla. Taj modni dodatak je bio kraljeva inovacija na koju je bio jako ponosan, te je čak organizirao procesiju da zahvali Bogu za taj blagoslov. Golilla je brzo postala vrhuncom mode i javlja se na brojnim portretima iz ovog vremena.

Velázquez je konstantno bio u Filipovoj blizini prateći ga na njegovim putovanjima u Aragon 1642. i 1644., a zasigurno je bio prisutan kada je kralj ušao u Leridu kao osvajač. Tada je naslikao slavnu konjaničku sliku na kojoj je kralj rprikazan kao veliki vojskovođa ispred svojih trupa. Sve je punom pokretu osim kraljeva lica. Ova slika visi pored konjaničkog portreta Karla V. od Tiziana, koja je poslužila Velázquezu kao nadahnuće, ali i slika koju je pokušao nadmašiti svojim srebrnim tonovima i punim osjećajem otvorenog prostora.

Portreti

El Primo (Omiljeni), 1644., ulje na platnu, 107 × 82 cm, Prado.

Pored četrdesetak portreta kralja Filipa, Velázquez je naslikao i ostale članove kraljevske obitelji: Filipovu prvu ženu – Isabellu Bourbonsku, njihovu djecu, osobito najstarijeg sina Don Baltasara Carlosa. Za Velázqueza su pozirali i plemići, vojnici, svećenici, pa i popularni pjesnik Francisco de Quevedo.

Portret Sebastiana de Morra, 1645., dvorjanina Filipa IV, 106,5 x 81,5cm, Prado.

Iako je tek nekolicina dama s kraljevskog dvora poziralo Velázquezu, on je naslikao brojne slike dvorjana i patuljaka. Velázquez ih prikazuje s otvorenim simpatijama i poštovanjem, kao što se može vidjeti na slici El Primo (Omiljeni), čije inteligentno lice i velika bilježnica s tušem i perom koje stoje pored njega, prikazuju ga kao mudra i bolje obrazovana čovjeka od mnogih uglađenih dvorjana.

Najveća religijska slika Velázqueza - Cristo Crucificado (1632., Raspeti Krist), također pripada ovom srednjem periodu. Ovo djelo iznimne originalnosti prikazuje Krista na križu, samog, netom nakon smrti na križu. Spasiteljeva glava visi na njegovim prsima dok mu busen guste crne kose prekriva dio lica. Mnogi vjeruju da je osoba prikazana kao Krist umjetnikov stric.

Portret pape Innocenta X., 1650., ulje na platnu, 140 × 120 cm, Galerija Doria Pamphili, Rim.

Filip je povjerio Velázquezu osnivanje španjolske umjetničke akademije. Iako bogata slikama, španjolskoj je nedostajalo skulptura, te je Velázquez zadužen da otputuje u Italiju i kupi brojna djela. Uz pratnju svojeg sluge Juana de Pareja, kojeg je učio slikarstvu, Velázquez je 1649. otplovio iz Malage za Genovu, te je nastavio put Milana i Venecije kupujući putem slike Tiziana, Tintoretta i Veronesea. U Modeni ga je s posebnim počastima primio vojvoda Modene, te je naslikao njegov portret. Ovaj portret, skupa s onim pape Inocenta X. kojeg je naslikao u Rimu, predstavljaju finalnu fazu njegovog portretnog stila. Velázquez je postigao manera abreviada, pojam iz tog vremena koji objašnjava njegov odvažni oštri stil slikanja. Portret pape ima nemislosrdan izraz lica za koji su službenici Vatikana mislili kako se neće svidjeti Papi. No, on je toliko bio zadovoljan da ga je dao postaviti u njegovoj službenoj čekaonici.

Other Languages
Afrikaans: Diego Velázquez
aragonés: Diego Velázquez
asturianu: Diego Velázquez
Aymar aru: Diego Velázquez
azərbaycanca: Dieqo Velaskes
башҡортса: Диего Веласкес
žemaitėška: Diegs Velaskesos
беларуская: Дыега Веласкес
беларуская (тарашкевіца)‎: Дыега Вэляскес
български: Диего Веласкес
brezhoneg: Diego Velázquez
čeština: Diego Velázquez
Esperanto: Diego Velázquez
estremeñu: Diego Velázquez
føroyskt: Diego Velázquez
français: Diego Vélasquez
贛語: 韋拿克
Fiji Hindi: Diego Velázquez
interlingua: Diego Velázquez
Bahasa Indonesia: Diego Velázquez
íslenska: Diego Velázquez
Qaraqalpaqsha: Diego Velázquez
Адыгэбзэ: Диего Веласкес
kalaallisut: Diego Velázquez
Кыргызча: Веласкес
Lëtzebuergesch: Diego Velázquez
Lingua Franca Nova: Diego Velazquez
latviešu: Djego Velaskess
олык марий: Веласкес, Диего
македонски: Диего Веласкез
Bahasa Melayu: Diego Velázquez
Mirandés: Diego Velázquez
norsk nynorsk: Diego Velázquez
Kapampangan: Diego Velázquez
Piemontèis: Diego Velázquez
português: Diego Velázquez
Runa Simi: Diego Velázquez
tarandíne: Diego Velázquez
русиньскый: Дієґо Веласкес
саха тыла: Веласкес Диего
srpskohrvatski / српскохрватски: Diego Velázquez
Simple English: Diego Velázquez
slovenščina: Diego Velázquez
Soomaaliga: Diego Velázquez
српски / srpski: Дијего Веласкез
Kiswahili: Diego Velázquez
татарча/tatarça: Diego Velaskes
українська: Дієго Веласкес
oʻzbekcha/ўзбекча: Diego Velázquez
vepsän kel’: Velaskes Diego
Tiếng Việt: Diego Velázquez
მარგალური: დიეგო ველასკესი
Bân-lâm-gú: Diego Velázquez