Ciklotron

Prikaz ciklotrona.
Skica Lawrenceovog ciklotrona iz 1934. Ciklotron ubrzava čestice izmjeničnim električnim poljem između dviju elektroda u obliku slova D, smještenih u vakuumskoj komori između polova velikoga i snažnoga magneta.
Lawrencov ciklotron promjera 1,5 metara, iz 1939., kod kojeg se vidi zraka ubrzanih iona (vjerovatno protona ili deuterona) koji ioniziraju okolni zrak stvarajući plavu svjetlost.
Vakuumska komora Lawrencov ciklotrona promjera 686 mm, iz 1932.
Moderni ciklotron koji se koristi za terapiju radijacijom.

Ciklotron (Ernest Orlando Lawrence, 1932.) je akcelerator čestica koji ubrzava čestice izmjeničnim električnim poljem između dviju elektroda u obliku slova D, smještenih u vakuumskoj komori između polova velikoga i snažnoga magneta. Čestice se u konstantnom magnetskom polju, brzinom malenom prema brzini svjetlosti, gibaju kružno frekvencijom koja je određena indukcijom magnetskoga polja ali neovisna o svojoj energiji. Kada se na elektrode dovede električni napon iste frekvencije, čestice počnu sinkrono ulaziti u prostor između elektroda, tako da se pri svakom prolazu ubrzaju. Kako rastu brzina i energija čestica, polumjer se njihove staze povećava i ona je spiralna. Kada snop čestica dosegne rub komore, staza mu se s pomoću stalnog električnog polja svine tako da čestice izlaze iz akceleratora, pa se dobiva vanjski ciklotronski snop. Najveća energija deuterona ubrzanih u klasičnom ciklotronu iznosi oko 25 MeV.

Ciklotron se 1950-ih gradio i u Institutu "Ruđer Bošković" u Zagrebu, gdje je u to doba postojala jaka elektroindustrija na čelu s tvornicama "Rade Končar" i RIZ-om. Idejni je projekt, nakon početnih dogovora iz 1949., razradio T. Bosanac, voditelj gradnje bio je M. Lažanski, a konstrukciju pojedinih većih dijelova vodio je E. Boltezar. Gradnja je trajala do 1961., kada je ciklotron pušten u rad. Promjer njegove ubrzivačke komore bio je 1 400 mm, magnetska indukcija u njoj bila je 1,4 T, a magnet je imao masu 82 tone. Čestice za ubrzavanje, ioni, stvarali su se ionizacijom plina električnim lukom u anodnoj komori. Napon za ubrzavanje čestica davao je visokofrekventni oscilator frekvencije oko 10 MHz, s pomoćnim visokofrekventnim generatorom. Glavna oscilatorska cijev po konstrukciji je vodom hlađena, rastavljiva trioda s uzemljenom rešetkom izrađena prema projektu T. Bosanca. Ciklotron je mogao ubrzati protone do energije od 8 MeV, a deuterone do 16 MeV. Najviše se upotrebljavao za proizvodnju radionuklida za medicinske svrhe (radioterapija). Godine 1973. započela je proizvodnja galijeva radionuklida 67Ga, dvije godine poslije i kriptonova radionuklida 81mKr, oba za medicinsku dijagnostiku, a zatim i drugih radionuklida za znanstvena istraživanja. [1]

Other Languages
Afrikaans: Siklotron
العربية: مسرع دوراني
azərbaycanca: Siklotron
беларуская: Цыклатрон
български: Циклотрон
català: Ciclotró
čeština: Cyklotron
dansk: Cyklotron
Deutsch: Zyklotron
Ελληνικά: Κύκλοτρο
English: Cyclotron
español: Ciclotrón
euskara: Ziklotroi
suomi: Syklotroni
français: Cyclotron
Gaeilge: Cioglatrón
עברית: ציקלוטרון
magyar: Ciklotron
հայերեն: Ցիկլատրոն
Bahasa Indonesia: Siklotron
italiano: Ciclotrone
Basa Jawa: Siklotron
қазақша: Циклотрон
македонски: Циклотрон
မြန်မာဘာသာ: ဆိုင်ကလိုထရွန်
Nederlands: Cyclotron
norsk nynorsk: Syklotron
norsk: Syklotron
polski: Cyklotron
português: Cíclotron
română: Ciclotron
русский: Циклотрон
Scots: Cyclotron
srpskohrvatski / српскохрватски: Ciklotron
Simple English: Cyclotron
slovenčina: Cyklotrón
српски / srpski: Циклотрон
svenska: Cyklotron
Türkçe: Siklotron
українська: Циклотрон
اردو: مداریہ
Tiếng Việt: Máy xiclotron