Charles Gounod

Charles François Gounod
Charles Gounod
Biografski podatci
Rodno imeCharles François Gounod
Datum rođenja17. lipnja 1818.
Datum smrti18. listopada 1893.
Djelo
Razdobljeneoklasicizam
Poznatija djelaFaust
Romeo i Julija
Ave Maria
Portal o glazbi
Portal o životopisima

Charles François Gounod (Pariz, 17. lipnja 1818. - St. Cloud, Hauts-de-Seine 18. listopada 1893.), francuski skladatelj.

Uz Saint Saënsa glavni je predstavnik neoklasicističke struje u francuskoj glazbi 19. stoljeća. Odigrao je važnu ulogu u razvoju francuske solo-pjesme i opere izgrađujući melodijski stil izrazito francuskog karaktera. Pisao je studije, autobiografije i "Sjećanja umjetnika" te je skladao glazbu za vatikansku himnu.

Studira u u Parizu, 1839. dobio Prix de Rome, u Parizu bio direktor pjevačkog društva Orpheon de la Ville de Paris, orguljaš i zborovođa u crkvi, upravitelj pjevanja u općinskim školama. Godine 1870. – 1874. živio u Londonu, tamo je osnovao i vodio zbor Gounod`s (kasnije Albert Hall Choral Society) s kojim je koncertirao u Belgiji. Najpoznatiji je po svojoj operi Faust (1859.) te Meditation na preludij broj 1 u C-duru iz Bachova Wohltemperiertes Klavier s tekstom Ave Maria. Objavio autobiografske spise.[1]

Prvi ravnao koncertom u dvorani Royal Albert Hall u Londonu.[2]

Gounodova gitara: ime proizvođača zapisano na etiketi: „Gaetano Vinaccia, Napoli, Rua Catalana, No. 46, 1834.“ te vidljivi potpis skladatelja. Danas u Muzeju Pariške Opere.

Gounodova gitara

Ista gitara na kojoj je svirao sam Gounod danas se nalazi u Muzeju Pariške Opere gdje ju je na sigurno sklonio jedan od skladateljevih prijatelja. Ona je danas u vrlo lošemu stanju zbog nepažnje ili izljeva bijesa pruskoga časnika koji je stao na nju i tako potrgao vrat gitare za vrijeme Francusko-pruskoga rata (1870.-1871.). Priča o gitari jest sljedeća: „U proljeće 1862, Gounod je bio na odmoru u sjevernoj Italiji i u veče` 24. travnja lutao sam uz slikolike obale jezera Nemi. Bio je privučen zvukom udaljene glazbe koja je plesala na mirnomu zraku te, pogledavši u smijeru iz kojega je dopirala, ugleda talijanskoga seljaka koji je prolazio, pjevajući svoje narodne melodije uz pratnju svoje gitare. Gounodova pažnja bila je trenutno okovana i tako je bio očaran ovom izvedbom da je nesvjesno pratio pjevača dio puta te se je iz daljine usudio progovoriti s njim. Rekao je skladatelj besmrtnoga Fausta svomu bliskomu prijatelju: ˝Bio sam toliko ushićen da sam požalio što ne mogu kupiti glazbenika i njegov instrument zajedno; ali pošto je to bilo nemoguće, učinio sam sljedeću najbolju stvar – kupio sam gitaru i odlučio svirati ju savršeno kao što je (svirao) i on.˝ Tako je velik dojam ostavio ovaj događaj na Gounda, da je, vrativši se u hotelsku sobu, istoga časa zapisao tintom na ovu gitaru: ˝Nemi, 24 Aprile, 1862˝ na spomen radosnoga događaja.“[3]

Gospodin Malsherbes, kustos Muzeja Pariške Opere, je rekao: ˝Bile su upravo vibracije žica ove iste gitare koje su dale slavljenom skladatelju prvu inspiraciju i koncepte Mirelle.˝[3]

Other Languages
Afrikaans: Charles Gounod
العربية: شارل جونو
български: Шарл Гуно
čeština: Charles Gounod
Ελληνικά: Σαρλ Γκουνώ
Esperanto: Charles Gounod
español: Charles Gounod
فارسی: شارل گونو
français: Charles Gounod
עברית: שארל גונו
Հայերեն: Շառլ Գունո
Bahasa Indonesia: Charles Gounod
italiano: Charles Gounod
ქართული: შარლ გუნო
қазақша: Шарль Гуно
한국어: 샤를 구노
Lëtzebuergesch: Charles Gounod
lietuvių: Charles Gounod
latviešu: Šarls Guno
македонски: Шарл Гуно
Nederlands: Charles Gounod
norsk nynorsk: Charles Gounod
português: Charles Gounod
română: Charles Gounod
srpskohrvatski / српскохрватски: Charles-François Gounod
Simple English: Charles Gounod
slovenčina: Charles Gounod
slovenščina: Charles Gounod
Türkçe: Charles Gounod
українська: Шарль Гуно
Tiếng Việt: Charles Gounod