Charles Gounod

Charles François Gounod
Charles Gounod
Biografski podatci
Rodno ime Charles François Gounod
Datum rođenja 17. lipnja 1818.
Datum smrti 18. listopada 1893.
Djelo
Razdoblje neoklasicizam
Poznatija djela Faust
Romeo i Julija
Ave Maria
Portal o glazbi
Portal o životopisima

Charles François Gounod (Pariz, 17. lipnja 1818. - St. Cloud, Hauts-de-Seine 18. listopada 1893.), francuski skladatelj.

Uz Saint Saënsa glavni je predstavnik neoklasicističke struje u francuskoj glazbi 19. stoljeća. Odigrao je važnu ulogu u razvoju francuske solo-pjesme i opere izgrađujući melodijski stil izrazito francuskog karaktera. Pisao je studije, autobiografije i "Sjećanja umjetnika" te je skladao glazbu za vatikansku himnu.

Studira u u Parizu, 1839. dobio Prix de Rome, u Parizu bio direktor pjevačkog društva Orpheon de la Ville de Paris, orguljaš i zborovođa u crkvi, upravitelj pjevanja u općinskim školama. Godine 1870. – 1874. živio u Londonu, tamo je osnovao i vodio zbor Gounod`s (kasnije Albert Hall Choral Society) s kojim je koncertirao u Belgiji. Najpoznatiji je po svojoj operi Faust (1859.) te Meditation na preludij broj 1 u C-duru iz Bachova Wohltemperiertes Klavier s tekstom Ave Maria. Objavio autobiografske spise. [1]

Prvi ravnao koncertom u dvorani Royal Albert Hall u Londonu. [2]

Gounodova gitara: ime proizvođača zapisano na etiketi: „Gaetano Vinaccia, Napoli, Rua Catalana, No. 46, 1834.“ te vidljivi potpis skladatelja. Danas u Muzeju Pariške Opere.

Gounodova gitara

Ista gitara na kojoj je svirao sam Gounod danas se nalazi u Muzeju Pariške Opere gdje ju je na sigurno sklonio jedan od skladateljevih prijatelja. Ona je danas u vrlo lošemu stanju zbog nepažnje ili izljeva bijesa pruskoga časnika koji je stao na nju i tako potrgao vrat gitare za vrijeme Francusko-pruskoga rata (1870.-1871.). Priča o gitari jest sljedeća: „U proljeće 1862, Gounod je bio na odmoru u sjevernoj Italiji i u veče` 24. travnja lutao sam uz slikolike obale jezera Nemi. Bio je privučen zvukom udaljene glazbe koja je plesala na mirnomu zraku te, pogledavši u smijeru iz kojega je dopirala, ugleda talijanskoga seljaka koji je prolazio, pjevajući svoje narodne melodije uz pratnju svoje gitare. Gounodova pažnja bila je trenutno okovana i tako je bio očaran ovom izvedbom da je nesvjesno pratio pjevača dio puta te se je iz daljine usudio progovoriti s njim. Rekao je skladatelj besmrtnoga Fausta svomu bliskomu prijatelju: ˝Bio sam toliko ushićen da sam požalio što ne mogu kupiti glazbenika i njegov instrument zajedno; ali pošto je to bilo nemoguće, učinio sam sljedeću najbolju stvar – kupio sam gitaru i odlučio svirati ju savršeno kao što je (svirao) i on.˝ Tako je velik dojam ostavio ovaj događaj na Gounda, da je, vrativši se u hotelsku sobu, istoga časa zapisao tintom na ovu gitaru: ˝Nemi, 24 Aprile, 1862˝ na spomen radosnoga događaja.“ [3]

Gospodin Malsherbes, kustos Muzeja Pariške Opere, je rekao: ˝Bile su upravo vibracije žica ove iste gitare koje su dale slavljenom skladatelju prvu inspiraciju i koncepte Mirelle.˝ [3]

Other Languages
Afrikaans: Charles Gounod
العربية: شارل جونو
български: Шарл Гуно
čeština: Charles Gounod
Ελληνικά: Σαρλ Γκουνώ
Esperanto: Charles Gounod
español: Charles Gounod
فارسی: شارل گونو
français: Charles Gounod
עברית: שארל גונו
Հայերեն: Շառլ Գունո
Bahasa Indonesia: Charles Gounod
italiano: Charles Gounod
ქართული: შარლ გუნო
қазақша: Шарль Гуно
한국어: 샤를 구노
Lëtzebuergesch: Charles Gounod
lietuvių: Charles Gounod
latviešu: Šarls Guno
македонски: Шарл Гуно
Nederlands: Charles Gounod
norsk nynorsk: Charles Gounod
português: Charles Gounod
română: Charles Gounod
srpskohrvatski / српскохрватски: Charles-François Gounod
Simple English: Charles Gounod
slovenčina: Charles Gounod
slovenščina: Charles Gounod
Türkçe: Charles Gounod
українська: Шарль Гуно
Tiếng Việt: Charles Gounod