Bas-gitara

Bas-gitara
Bas-gitara
Klasifikacija
Glazbala sa žicama
Raspon tonova
(Pisani raspon tonova)
Srodna glazbala

Električna gitara, Akustična gitara

Glazbenici

Popis basista

Graditelji

Paul Tutmarc

Industrijski proizvođači

Ibanez, Fender

Električna bas-gitara (također zvana električni bas ili bas) je električno pojačan žičani instrument koji se svira prstima ili trzalicom. Izgled basa je sličan električnoj gitari, ali ima veće tijelo, duži vrat i duljinu tijela, i obično četiri žice naštimane oktavu niže.

Od 1950-ih električni bas je zamijenio kontrabas u popularnoj glazbi. Bas se obično koristi za sviranje niskih bas dionica u popularnoj glazbi i jazzu. Električni bas se također koristi kao solo instrument u jazz, jazz fuzija, Latino i funk stilovima.

Povijest

Razvoj 1930-ih i 1940-ih

Izumitelj glazbenih instrumenata Paul Tutmarc snimljen ispred svoje trgovine u Seattleu, u američkoj državi Washington.

Izumitelj glazbenih instrumenata Paul Tutmarc razvio je električni bas sličan električnoj gitari koji je imao pragove i bio je namijenjen da se drži i svira vodoravno. Audiovoxov katalog iz 1935–6. godine (također ima i gitaru s punim tijelom) je sadržavao vjerojatno prvi električni bas punog tijela i s pragovima namijenjen da se svira vodoravno — Model #736 Električni Kontrabas.[1] Promjena u oblik "gitare" je učinila instrument lakšim za držanje i transport; dodatak pragova je omogućio basistima da lakše sviraju u tonalitetu (također je učinilo instrument lakšim za naučiti svirati). U tom razdoblju proizvedeno je oko 100-tinjak primjeraka ove bas giatre.
I Tutmarcov sin Bud se 1947. godine ogledao u proizvodnji električnih bas-gitara prezentirajući sličan model pod brand nazivom Serenader bas. Model mu je na tržište distribuirala tvrtka L.D. Heater Music Co., iz Portlanda, u američkoj državi Oregon. Ova tvrtka bila je ujedno i prvi veliki, i važniji distributer općenito glazbenih instrumenata na tržište. Unatoč uloženim sredstvima i naporu, izumi obitelji Tutmarc nisu postigli na tržištu bitniji uspjeh.

Razvoj 1950-ih

Fender Standard Jazz Bass (prednji i stražnji pogled).

Samouki električar Leo Fender uz pomoć svog zaposlenika Georgea Fullertona razvio je prvi masovno proizvedeni električni bas u '50-ima. Njegov Fender Precision Bass, predstavljen 1951., je postao široko kopirani industrijski standard. Precision Bass (ili "P-bass") je evoluirao iz jednostavnog, nekontuniranog oblika tijela sličnom Telecasteru iz jednog dijela, s četveropolnim jednostrukim elektromagnetom, u kontunirani oblik tijela s ugodno zakrivljenim rubovima. Jednostruki (ali dvodjelni) model elktromagneta proizveden je 1957. godine, a sličio je na elektromagnete za električnu mandolinu (također Fenderov proizvod tog vremena). Ovaj novi model bio je spojenih zavojnica u serijski spoj, ali s novinom da su im polovi bili međusobno obrnuti, čime se stvorio učinak kao u dvostrukog elektromagneta.
Tako je "Fender Bass" postao senzacionalni novi glazbeni instrument koji se lako svirao i prenosio kao električna gitara, i koji bi uključen u odgovarajuće pojačalo kontrolirano pružio željenu glasnoću i ton.[2] Prvi basista koji je koristio Fender Bass model bio je Monk Montgomery na glazbenoj turneji s poznatim američkim jaz vibrafonistom, udaraljkašem i klavijaturistom Lionel Hamptonom članom poslijeratnog velikog orkestra.
Osim njega tu su još Shifty Henry i Roy Johnson s Louis Jordanovim Tympany Five jaz sastavom, koji su uz Bill Blacku basistom Elvis Presleya uistinu davne 1957. godine bili začetnici u promoviranju Fenderove bas-gitare.

Nakon Fenderova uspjeha, i tvrtka Gibson 1953. godine predstavila je svoj Gibson violinski bas, polušuplji model u obliku kratke violine koji je stajao na tankoj metalnoj nozi, i mogao se svirati uspravno, ali i držeći se u rukama vodoravno.
Kasnije, 1958. godine model Gibson preimenovan je u električni bas Gibson EB-1, (model EB-1 je '70-ih godina doživio svoje reizdanje, ali ovaj puta bez tanke metalne noge).[3]
Gibson je 1958. godine predstavio model EB-2., električnu bas-gitaru također šupljeg tijela izgrađenu od javora, s dvjema tonskim karakteristikama. Model se mogao naći i u Gibsonovu katalogu.
[4]
Tvrtka Gibson je 1959. godine predstavila model Gibson EB-0 električnu bas-gitaru, koja je vrlo slična Gibson SG električnoj gitari, mada su najraniji primjeri imali oblik tijela kao Les Paul Special s dvostrukim (dolje i gore) izrezom/odrezom (engl. double-cutaway).

Gibson EB-3.

Dok mnogi Fenderovi modeli imaju elektromagnete montirane na poziciji između vrata i mosta gitare, mnogi Gibsonovi raniji modeli imaju jedan dvostruki elektromagnet montiran izravno pri vratu gitare. Model EB-3 koji je predstavljen 1961. godine ima također ugrađen "mini" dvostruki elektromagnet na poziciji pri mostu gitare. Sve do 1963. godine, do modela Gibson Thunderbird s 863,6 mm dužinom skale (razmak između vrha mosta, i vrha na kobilici gitare). Gibson je do tada proizvodio modele s kraćom dužinom. Ovo je prvi Gibsonov model s dvostrukim elektromagnetima ugrađenih u tradicionalnom položaju, otprilike na pola puta između vrata i mosta gitare. Nakon Fendera, i Gibsona tijekom '50-ih, i manji broj drugih proizvođača odlučio se za proizvodnjom električnih bas-gitara, poput Kay Musical Instrument Company 1952. godine, i tvrtke Danelectro 1956. godine.[5][6]
Na njemačkom sajmu "Musikmesse Frankfurt" 1956. godine predstavljen je model Höfner 500/1 kojeg je oslanjajući se na tehniku gradnje violine dizajnirao i napravio poznati graditelj instrumenata, i predstavnik druge generacije poznate obitelji graditelja violina Walter Höfner.[7]
Ovaj model poznat je po nazivu "Beatle Bass" koristio je popularni engleski glazbenik, tekstopisac i skladatelj Paul McCartney.
Tvrtka Rickenbacker predstavila je 1957. godine svoj model Rickenbacker 4000.[8] Ovaj model za razliku od Fenderovih, i Gibsonovih modela, kojima je vrat gitare pričvršćen vijcima ili zalijepljen za tijelo gitare, imaju vrat provučen kroz cijelu dužinu tijela gitare.

Razvoj 1960-ih

Fender Jazz Bass iz 1966. godine.

Predstavljen 1960. godine Fender Jazz Bass je bio poznat kao Deluxe Bass i bio je namijenjen da poprati Jazzmaster gitaru. Jazz Bass (često zvan "J-bass") je imao dva single-coil pickupa, jedan blizu mosta i jedan u poziciji Precision basa, svaki sa zasebnim kontrolama za glasnoću i ton. Vrat Jazz Bass-a je bio uži kod zaglavlja nego u Precision basa (38,1 mm protiv 44,45 mm). Druga vizualna razlika koja je odjelila Jazz Bass od Precision Bass-a je oblik tijela. Pozicije pickupova na basevima drugih proizvođača su često zvani "P" ili "J" pickupovi, u srodstvu s Precision i Jazz basevima. Znakovito je da je Fender odlučio glavu Fender Jazz Bass modela obilježiti ističući ga kao decal model.[9] Fender je također počeo proizvodnju Mustang Bassa, instrumenta s duljinom skale od 762 mm, koji su koristili basisti poput Tine Weymouth iz Talking Heads ("P" i "J" basevi imaju duljinu 863,6 mm).
Zbog Fenderove dominacije na tržištu, '50-ih i '60-ih godina modeli bas-gitara često su nazivani kratko "Fender basevi". Tvrtka Gibson je 1961. godine također je predstavila EB-3 model električnu bas-gitaru. Ovaj model je dizajniran s kraćom, 774,7 mm dužinom skale i bio je omiljen instrument škotskom glazbeniku i tekstopiscu Jack Bruceu.

Razvoj 1970-ih

Fender Jazz Bass proizveden '70-ih godina.

Osnivanjem tvrtke Music Man od strane Tom Walkera, Forrest Whitea i Lea Fendera 1971. godine otpočela je jedna nova era dizajna modela električnih bas-gitari. Pravi predstavnik bio je Music Man StingRay, električna bas-gitara s ugrađenom aktivnom elektronikom, koja je glazbeniku omogućila puno veću uporabu lepeze tonova, sviranja raznih stilova i glazbenih žanrova. Ističu se i modeli identificirani uz određeni stil glazbe, kao npr., modeli Rickenbacker 4001 serije koji se vežu za progresivnu rock glazbu Chris Squirea, u engleskom rock sastavu Yes, i basist Geddy Lee u kanadskom rock sastavu Rush, dok je model StingRay u funk sastavu The Brothers Johnson koristio Louis Johnson.
1971. godine predstavljen je predložak modela električne bas-gitare koji je proizvela tvrtka Alembic Inc, što je kasnije postalo uvriježeno za "boutique", ili "high-end" modele. U biti radi se o skupim, po mjeri izgrađenim instrumentima koje su koristili samo rijetki glazbenici poput Jack Casadya, Chris Squirea i Stanley Clarkea. Modeli sadržavaju jedinstvene dizajne, ručno izrađene dijelove, komponente i grafitne vratove. I ugrađena elektronika bila je također iznimne kvalitete. Sredinom 1970-ih tvrtka Alembic u suradnji s proizvođačem bas-gitara Tobias proizvodi bas modele s četiri, i pet žica, s niskim B tonom.
Basist Anthony Jackson je 1975. godine kod poznatog graditelja Carla Thompsona naručio svoju šesterožičnu električnu bas-gitaru s rasponom žica: B0-E1-A1-D2-G2-C3.

Razvoj 1980-ih i 2000-ih

Steinberger model iz ranih '80-ih godina.

Početkom 1980. godine dizajneri električnih bas-gitara istraživali su inovativne pristupe u dizajnu. Tako je američki kreator i inovator glazbenih instrumenata Ned Steinberger prvi puta krajem 1979. godine predstavio električnu bas-gitaru bez glave tijela. Njegov rad se tu nije zaustavio pa je 1980. godine nastavio sa svojim inovacijama koristeći grafit, i drugi novi materijal, da bi 1984. godine predstavio TransTrem vibrato sustav. Nedugo potom 1987. godine tvrtka Guild Guitar Corporation predstavila je svoj Ashbory bass, model koji koristi žice proizvedene od silikona. U model je ugrađen piezo-elektromagnet koji detektira vibraciju žice pomoću kristala. Dužina skale je rezmjerno kratka, 457,2 mm.
Model je predstavljen kasnih 1980-ih na MTV Unplugged showu, koji je popularizirao predstavljanje sastava s akustičnim instrumentima, pa i s električnim bas-gitarama, i pripadajućim im pojačalima.
Tijekom 1990-ih godina peterožični modeli zbog niskog B tona postali su iznimno popularni, a s korištenjem u gotovo svim žanrovima glazbe (od metala, do laganih stvari) sve veći broj basista ih je koristio. Čak i prethodno skuplji "boutique" modeli postali su cjenovno dostupniji, i nalazili su sve više zainteresiranih korisnika.
Od 2001. godine poneki proizvođaći ugrađuju digitalno modelirano sklopovlje unutar instrumenta, te uključeni u pojačalo uspješno imitiraju zvuk od mnogih drugih električnih bas modela (npr., Line 6 kao Variax bass). Međutim, tradicionalni dizajni poput Fender Precisiona, i Fender Jazz Bass-a zadržali su svoju popularnost konstantno do danas. U znak tomu 2011. godine povodom 60-te godišnjice postojanja Precision modela, tvrtka Fender predstavila je novi Fender Jaguar Bass model.

Other Languages
Afrikaans: Baskitaar
Alemannisch: E-Bass
aragonés: Baixo electrico
العربية: غيتار البيس
asturianu: Baxu
azərbaycanca: Bas gitara
Boarisch: E-Boss
беларуская: Бас-гітара
беларуская (тарашкевіца)‎: Бас-гітара
български: Бас китара
brezhoneg: Gitar-boud
bosanski: Bas-gitara
čeština: Basová kytara
Cymraeg: Gitâr fas
dansk: El-bas
Deutsch: E-Bass
Ελληνικά: Μπάσο
English: Bass guitar
Esperanto: Basgitaro
español: Bajo eléctrico
eesti: Basskitarr
فارسی: گیتار بیس
français: Guitare basse
Gaeilge: Dordghiotár
Gàidhlig: Beus-ghiotàr
galego: Baixo
עברית: גיטרה בס
हिन्दी: बेस गिटार
interlingua: Basso
Bahasa Indonesia: Gitar bass
íslenska: Rafbassi
italiano: Basso elettrico
Basa Jawa: Gitar bas
ქართული: ბას-გიტარა
한국어: 베이스 기타
Lëtzebuergesch: E-Bass
Limburgs: Basgitaar
lietuvių: Bosinė gitara
latviešu: Basģitāra
македонски: Бас-гитара
Bahasa Melayu: Gitar bes
မြန်မာဘာသာ: ဘေ့စ်ဂစ်တာ
Nedersaksies: Basgitaar
Nederlands: Basgitaar
norsk nynorsk: Bassgitar
norsk: Bassgitar
português: Baixo elétrico
română: Chitară bas
русский: Бас-гитара
sicilianu: Bassu (chitarra)
srpskohrvatski / српскохрватски: Bas-gitara
Simple English: Bass guitar
slovenčina: Basová gitara
slovenščina: Bas kitara
српски / srpski: Бас-гитара
svenska: Elbas
ślůnski: Basgitara
Türkçe: Bas gitar
українська: Бас-гітара
oʻzbekcha/ўзбекча: Bas gitara
Tiếng Việt: Guitar bass
中文: 電貝斯
粵語: 低音結他