Čile
English: Chile

Republika Čile
República de Chile
Zastava Čilea Grb Čilea
Zastava Grb
Himna"Himno Nacional de Chile"

Položaj Čilea
Službeni jezik španski
Državno uređenje Unitarna, predsjednička ustavna republika
 -  Predsjednik Michelle Bachelet
Nezavisnost 12. februar 1818 
Površina
 -  Ukupno 756.950 km2 (38.)
 -  Vode (%) 1,07
Stanovništvo
 -  Ukupno 16.800.000 (60.)
 -  Gustoća stanovništva 22/km2 
Valuta Čileanski peso
Vremenska zona UTC-4
Internetska domena .cl
Pozivni broj +56

Čile (španski: Chile), službeno Republika Čile (španski: República de Chile /O ovoj datoteci izgovor/), jest suverena država u Južnoj Americi, smještena na jugu kontinenta, između Pacifika na zapadu i Anda na istoku. Zemlja je izdužena 4.630 km u smjeru sjever-jug, s najvećom širinom od 430 km. Na sjeveru graniči s Peruom, na sjeveroistoku s Bolivijom te na istoku s Argentinom.

Čile je danas jedna od najstabilnijih i najnaprednijih država Južne Amerike, sa ekonomijom visokog dohotka i visokim životnim standardom.[1] Ova država predvodi latinoameričke nacije po rangiranju indeksa ljudskog razvoja, konkurentnosti, prihoda po glavi stanovnika, globalizacije, stanja mira, ekonomskih sloboda i niske percepcije korupcije.[2] Također, u regionalnom pogledu Čile je visokorangiran po pitanju održivosti države i demokratskog razvoja.[3] Čile je jedini južnoamerički član Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD), kojoj se pridružio 2010. godine. Trenutno ima i najniži stepen ubistava u Južnoj Americi. Čile je jedan od osnivač Ujedinjenih nacija, Unije južnoameričkih država (UNASUR) i Zajednice latinoameričkih i karipskih država (CELAC).

Geografija

Glavni članak: Geografija Čilea
Mapa administrativo de Chile.png

Pustinja Atacama na sjeveru zemlje sadrži velika mineralna bogatstva, prvenstveno bakar i nitrate.

Najveći dio stanovništva i poljoprivrednog zemljišta koncentrirani su u relativno maloj središnoj dolini u kojoj se nalazi i glavni grad Santiago. Ova je regija i historijsko središte Čilea iz koje se zemlja širila prema sjeveru i jugu.

Južni Čile bogat je šumama i pašnjacima, a reljefom dominira niz vulkana i jezera. Južna je obala labirint fjordova, zaljeva, prolaza, te zavojitih poluostrva i ostrva. Istočnu granicu zemlje čine Ande u kojima se nalazi najviši vrh Nevado Ojos del Salado (6.880 m).

Čile kontrolira i Uskršnje ostrvo, najistočnije ostrvo Polinezije, te Ostrvo Robinsona Crusoea u arhipelagu Juan Fernández. Polaže pravo i na velik dio Antarktike.

Historija

Glavni članak: Historija Čilea

Prije oko 10.000 godina na područje današnjeg Čilea doselili su se preci Američkih Indijanaca. Kratko su vrijeme sjevernim Čileom gospodarili Inke, ali u znatnijem naseljavanju spriječio ih je otpor domorodaca i udaljenost od središta njihove države.

Pedro de Valdivia

Godine 1520. Portugalac Ferdinand Magellan, oplovljavajući po prvi put Zemljinu kuglu, otkrio je južni prolaz koji se danas po njemu zove Magelanov prolaz. Sljedeći kontakt Evropljana s Čileom zbio se kad je Španac Diego de Almagro sa grupom konkvistadora stigao ovamo iz Perua 1535. u potrazi za zlatom, ali se ubrzo vratio praznih ruku.

Prvo stalno evropsko naselje, Santiago, osnovao je 1541. Pedro de Valdivia, jedan od časnika Francisca Pizzara. Umjesto željenih nalazišta zlata i srebra Španci su se okrenuli poljoprivredi u središnoj dolini Čilea. Područje je postalo dijelom Potkraljevstva Peru. Kolonizatori su se ubrzo suočili s otporom domorodaca, najviše naroda Mapuche u čijoj je pobuni 1553. ubijen Valdivia i uništeno nekoliko većih naselja. Ukidanje ropstva u koloniji 1683. smanjilo je napetosti između dviju grupa.

Dolazak Napoleonovog brata Josepha na špansko prijestolje 1808. potakao je koloniju na pobunu. Dana 18. septembra 1808. stvoreno vijeće koje je trebalo predstavljati Ferdinanda, nasljednika svrgnutog kralja, proglasilo je Čile autonomnom republikom unutar španlske monarhije. Uskoro su postali sve glasniji zahtjevi za punom neovisnošću. Pokušaji Španije da obnovi svoju vlast doveli su do oružanih borbi.

Bernardo O'Higgins

Povremeni sukobi trajali su do 1817, kada je vojska pod vodstvom Bernarda O'Higginsa, najpoznatijeg čileanskog domoljuba, i Joséa de San Martína, heroja argentinske borbe za nezavisnost, prešla Ande i u Čileu pobijedila rojaliste. Dana 12. februara 1818. Čile je proglašen nezavisnom republikom s O'Higginsom kao predsjednikom. Političke promjene nisu bile popraćene društvenima, tako da je čileansko društvo 19. vijeka očuvalo raslojenu kolonijalnu strukturu s velikim uticajem moćnih obitelji i Katoličke crkve. Nakon političkih borbi oko uređenja države, postignut je kompromis prema kojem je stvoreno jako predsjedništvo, ali pod kontrolom velikih zemljoposjednika.

Prema kraju 19. vijeka središnja je vlast dovršila kolonizaciju čileanskog juga i pobijedila ostatke naroda Mapuche. Godine 1881. ugovorom s Argentinom potvrđen je čileanski suverenitet nad Magelanovim prolazom. U Pacifičkom ratu vođenom od 1879. do 1883. protiv Perua i Bolivije Čile se proširio za gotovo jednu trećinu dotadašnjeg teritorija na sjever i oduzeo Boliviji izlaz na more, dobivši vrijedna ležišta nitrata koja su zemlji donijela značajno bogatstvo.

Poslije kratkog Čileanskog građanskog rata 1891. došlo je do preraspodjele političke moći između predsjednika i kongresa (parlamenta) i Čile je postao parlamentarna demokratije. U ratu je ojačala i pozicija čileanske financijske oligarhije, osobito bankarske kuće Edwards povezane sa stranim investitorima. Ipak, srednja i radnička klasa ojačale su do 1920-ih dovoljno da bi mogle izabrati reformski orijentiranog predsjednika, Artura Alessandija Palmu, čiji je program djelomično blokirao konzervativni kongres. Palmine reformske težnje bile su pomiješane s divljenjem prema nekim elementima Mussolinijeve korporativne države. U dvadesetima su se pojavile i prve marksističke grupe sa značajnom podrškom.

Vojnim udarom generala Luisa Altamirana 1924. započelo je razdoblje političke nestabilnosti koje je potrajalo do 1932. Najduže se na vlasti zadržao general Carlos Ibáñez koji je i prepustio 1931. vlast demokratski izabranom nasljedniku. Uslijedila je dvadesetogodišnja dominacija Radikalne stranke, bliske srednjoj klasi, tokom koje je država povećala svoju ulogu u privrednom životu.

Jačanje srednje klase dovelo je do političke aktivacije nižih slojeva stanovništva pa je na izborima 1964. pobijedila Kršćansko-demokratska stranka Čilea na čelu s Eduardom Freijem Montalvom koja je obećala reforme u korist siromašnijih seljaka i provođenje agrarne reforme te nacionalizaciju najvećih rudnika bakra. Ipak, Frei se u ostvarivanju svojih obećanja susreo s otporom na oba kraja političkog spektra, tako da je u radikaliziranoj političkoj klimi na izborima 1970. za predsjednika izabran marksistički senator Salvador Allende, vođa koalicije "Narodno jedinstvo" koja je uključivala socijaliste, komuniste, radikale i socijaldemokrate te disidente Kršćansko-demokratske stranke.

Allendeov je program predviđao nastavak i jačanje procesa agrarne reforme i uvođenje društvenog vlasništva nad najvećim privrednim subjektima. Snažno su mu se usprotivili strani investitori i započeli s povlačenjem svojih uloga iz čileanske privrede, a zbog približavanja zemljama Istočnog bloka Allendeu su se suprotstavile i SAD koje su iskoristile svoj uticaj u međunarodnim financijskim institucijama za otežavanje privrednog položaja Čilea. U prvoj godini mandata Allendeove su mjere dovele do izvjesnog poboljšanja ekonomskog stanja, ali već 1972. ekonomija je počela posrtati, a politička se situacija zaoštrila s čestim sukobima Allendeovih pristaša i protivnika.

Tokom 1973. inflacija se otela kontroli i zaredali su štrajkovi u mnogim djelatnostima. Dana 11. septembra 1973. Allende je zbačen u vojnom udaru izvedenom uz podršku CIA-e. Umro je istog dana pod nerazjašnjenim okolnostima u predsjedničkoj palači, a vlast je preuzela vojna hunta pod vodstvom generala Augusta Pinocheta. Prve godine vojne vladavine bile su obilježene brojnim kršenjima ljudskih prava i pogubljenjima političkih protivnika. Novi je ustav potvrđen na referendumu sumnjive demokratičnosti 1980. i prema njemu je Pinochet izabran za predsjednika uz osmogodišnji mandat. Krajem 1980-ih režim je postupno dopustio veću slobodu govora, javnog okupljanja i političke aktivnosti. Ekonomska je politika vojne vlade bila gotovo potpuno liberalna, nasuprot dotadašnjem uplitanju države u ekonomiju, što je pogodovalo domaćim i stranim ulaganjima, premda industrija bakra i drugi veliki rudnici nisu vraćeni prijašnjim vlasnicima.

Na referendumu 5. oktobra 1988. general Pinochet nije uspio dobiti drugi osmogodišnji mandat. Godinu dana kasnije za predjsjednika je izabran kršćanski demokrat Patricio Aylwin na čelu široke koalicije 16 stranaka. Godine 1993. predsjednikom je postao Eduardo Frei Ruiz-Tagle, sin bivšeg predsjednika Freija Montalve, a 1999. u drugom je krugu pobijedio kandidat Socijalističke stranke Ricardo Lagos.

Stanovništvo

Čileanska reprezentacija

Čile su mješavina različitih etničkih grupa, dominantno potomaka evropskih doseljenika.[4][5][6] Čine oko 52,7% i 90% populacije.[7][8] Valovi doseljenika iz evropskih zemalja stigli su u Čile krajem 19. vijeka i početkom 20. vijeka: Nijemci, Francuzi, Britanci, Irci, Poljaci, Italijani, Španci, Rusi, Hrvati, Srbi i drugi, kao i manji broj doseljenika s Bliskog istoka.

Hrvatska zajednica u Čileu broji oko 380.000 ljudi i naročito je brojna na sjeveru, u Antofagasta, u području oko glavnog grada Santiaga, te na jugu zemlje (Ognjena zemlja, Porvenir, Punta Arenas). Najviše iseljenika je s Brača koji su u Čile došli zbog zlatne groznice krajem 19. stoljeća.[9]

Izvorno indijansko stanovništvo sačinjava oko 3,2% ukupnog stanovništva.

Među religijama prevladava katoličanstvo, koje država podupire iako nije službena religija.
Osim katolika, postoji i veći broj pripadnika židovske religije i protestanata. Katolika je 70%, protestanata 15,1%[10].

Ekonomija

Čile spada u srednje razvijene zemlje. Nakon kratke ekonomske krize krajem 1990-ih ekonomija ponovno bilježi visoke stope rasta. Najvažniji izvozni proizvodi su bakar, voće, riba, vino, papir i dr. BDP je za 2004. procijenjen na 10.400 USD po stanovniku, mjereno po PPP-u.

Također pogledajte

Reference

  1. ^ "SOCIAL PROGRESS INDEX 2015 : EXECUTIVE SUMMARY" (PDF). 2.deloitte.com. Pristupljeno 2. 8. 2017.
  2. ^ "Human and income poverty: developing countries". UNDP. Arhivirano s originala, 12. 2. 2009.
  3. ^ "World Development Indicators". World Bank. 17. 4. 2012. Pristupljeno 12. 5. 2012.
  4. ^ "SOCIAL IDENTITY Marta Fierro Social Psychologist". Arhivirano s originala, 25. 2. 2009. Pristupljeno 25. 2. 2009.
  5. ^ "massive immigration of European Argentina Uruguay Chile Brazil" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 25. 2. 2009. Pristupljeno 16. 3. 2009.
  6. ^ "Latinoamerica" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 18. 3. 2009. Pristupljeno 16. 3. 2009.
  7. ^ "Composición Étnica de las Tres Áreas Culturales del Continente Americano al Comienzo del Siglo XXI" (PDF).
  8. ^ "Argentina, como Chile y Uruguay, su población está formada casi exclusivamente por una población blanca e blanca mestiza procedente del sur de Europa, más del 90% E. García Zarza, 1992, 19" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 25. 12. 2009. Pristupljeno 10. 5. 2009.
  9. ^ "Splitski osnovnoškolci rođeni u Čileu". Arhivirano s originala, 17. 9. 2011. Pristupljeno 10. 5. 2009.
  10. ^ https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/geos/ci.html

Vanjski linkovi

Other Languages
Аҧсшәа: Чили
Acèh: Chili
адыгабзэ: Чили
Afrikaans: Chili
Akan: Chile
Alemannisch: Chile
አማርኛ: ቺሌ
aragonés: Chile
Ænglisc: Cile
العربية: تشيلي
ܐܪܡܝܐ: ܬܫܝܠܝ
مصرى: تشيلى
অসমীয়া: চিলি
asturianu: Chile
авар: Чили
Aymar aru: Chili
azərbaycanca: Çili
تۆرکجه: شیلی
башҡортса: Чили
Boarisch: Chile
žemaitėška: Čilė
Bikol Central: Tsile
беларуская: Чылі
беларуская (тарашкевіца)‎: Чылі
български: Чили
भोजपुरी: चिली
Bislama: Chile
Banjar: Cili
bamanankan: Chile
বাংলা: চিলি
བོད་ཡིག: ཅི་ལི།
বিষ্ণুপ্রিয়া মণিপুরী: চিলি
brezhoneg: Chile
ᨅᨔ ᨕᨘᨁᨗ: Chili
буряад: Чили
català: Xile
Chavacano de Zamboanga: Chile
Mìng-dĕ̤ng-ngṳ̄: Chile
нохчийн: Чили
Cebuano: Tśile
Chamoru: Chile
ᏣᎳᎩ: ᏥᎵ
Tsetsêhestâhese: Chile
کوردی: چیلی
corsu: Cile
qırımtatarca: Çile
čeština: Chile
kaszëbsczi: Chile
словѣньскъ / ⰔⰎⰑⰂⰡⰐⰠⰔⰍⰟ: Чилє
Чӑвашла: Чили
Cymraeg: Tsile
dansk: Chile
Deutsch: Chile
Thuɔŋjäŋ: Cile
Zazaki: Şili
dolnoserbski: Chilska
डोटेली: चिली
ދިވެހިބަސް: ޗިލީ
ཇོང་ཁ: ཅི་ལེ
eʋegbe: Chile
Ελληνικά: Χιλή
emiliàn e rumagnòl: Cîl
English: Chile
Esperanto: Ĉilio
español: Chile
eesti: Tšiili
euskara: Txile
estremeñu: Chili
فارسی: شیلی
Fulfulde: Ciile
suomi: Chile
Võro: Tsiili
Na Vosa Vakaviti: Chile
føroyskt: Kili
français: Chili
arpetan: Ch·ili
Nordfriisk: Chiile
furlan: Cile
Frysk: Sily
Gaeilge: An tSile
Gagauz: Çili
贛語: 智利
kriyòl gwiyannen: Chili
Gàidhlig: An t-Sile
galego: Chile
گیلکی: شيلي
Avañe'ẽ: Chíle
गोंयची कोंकणी / Gõychi Konknni: चिली
𐌲𐌿𐍄𐌹𐍃𐌺: 𐍄𐍃𐌾𐌹𐌻𐌴𐌹
ગુજરાતી: ચીલી
Hausa: Chile
客家語/Hak-kâ-ngî: Chile
Hawaiʻi: Kile
עברית: צ'ילה
हिन्दी: चिली
Fiji Hindi: Chile
hrvatski: Čile
hornjoserbsce: Chilska
Kreyòl ayisyen: Chili
magyar: Chile
հայերեն: Չիլի
interlingua: Chile
Bahasa Indonesia: Chili
Interlingue: Chile
Igbo: Chile
Iñupiak: Cili
Ilokano: Chile
Ido: Chili
íslenska: Síle
italiano: Cile
ᐃᓄᒃᑎᑐᑦ/inuktitut: ᓯᓕ
日本語: チリ
Patois: Chili
la .lojban.: tciles
Jawa: Cilé
ქართული: ჩილე
Qaraqalpaqsha: Chili
Taqbaylit: Cili
Адыгэбзэ: Чили
Kabɩyɛ: Silii
Kongo: Chile
Gĩkũyũ: Chile
қазақша: Чили
kalaallisut: Chile
ភាសាខ្មែរ: ឈីលី
ಕನ್ನಡ: ಚಿಲಿ
한국어: 칠레
Перем Коми: Чили
къарачай-малкъар: Чили
Ripoarisch: Chile
kurdî: Şîle
коми: Чили
kernowek: Chile
Кыргызча: Чили
Latina: Chilia
Ladino: Chile
Lëtzebuergesch: Chile
лакку: Чилй
лезги: Чили
Lingua Franca Nova: Txile
Luganda: Chile
Limburgs: Chili
Ligure: Cile
lumbaart: Cile
lingála: Shíle
لۊری شومالی: شیلی
lietuvių: Čilė
latgaļu: Čile
latviešu: Čīle
मैथिली: चिली
Basa Banyumasan: Chile
мокшень: Чиле
Malagasy: Silia
олык марий: Чили
Māori: Hiri
Minangkabau: Chili
македонски: Чиле
മലയാളം: ചിലി
монгол: Чили
मराठी: चिली
кырык мары: Чили
Bahasa Melayu: Chile
Malti: Ċili
Mirandés: Chile
эрзянь: Чили Мастор
مازِرونی: شیلی
Dorerin Naoero: Tsire
Nāhuatl: Chile
Napulitano: Cile
Plattdüütsch: Chile
Nedersaksies: Chili
नेपाली: चिली
नेपाल भाषा: चिली
Nederlands: Chili
norsk nynorsk: Chile
norsk: Chile
Novial: Chile
Nouormand: Chili
Sesotho sa Leboa: Chile
Chi-Chewa: Chile
occitan: Chile
Livvinkarjala: Čili
Oromoo: Chiilii
ଓଡ଼ିଆ: ଚିଲି
Ирон: Чили
ਪੰਜਾਬੀ: ਚਿਲੀ
Pangasinan: Chile
Kapampangan: Chile
Papiamentu: Chile
Picard: Kili
Deitsch: Chile
Pälzisch: Chile
पालि: चिले
Norfuk / Pitkern: Chili
polski: Chile
Piemontèis: Cile
پنجابی: چلی
Ποντιακά: Χιλε
پښتو: چیلی
português: Chile
Runa Simi: Chili
rumantsch: Chile
romani čhib: Chile
Kirundi: Chili
română: Chile
armãneashti: Cile
tarandíne: Cile
русский: Чили
русиньскый: Чіле
Kinyarwanda: Shili
संस्कृतम्: चिलि
саха тыла: Чиили
sardu: Cile
sicilianu: Cili
Scots: Chile
سنڌي: چلي
davvisámegiella: Chile
Sängö: Shilïi
srpskohrvatski / српскохрватски: Čile
Simple English: Chile
slovenčina: Čile
slovenščina: Čile
Gagana Samoa: Shili
chiShona: Chile
Soomaaliga: Jili
shqip: Kili
српски / srpski: Чиле
Sranantongo: Sili
SiSwati: IShile
Sesotho: Chile
Seeltersk: Chile
Sunda: Cilé
svenska: Chile
Kiswahili: Chile
ślůnski: Czile
Sakizaya: Chile
தமிழ்: சிலி
ತುಳು: ಚಿಲಿ
తెలుగు: చిలీ
tetun: Xile
тоҷикӣ: Чили
ትግርኛ: ቺሌ
Türkmençe: Çili
Tagalog: Chile
Setswana: Chile
lea faka-Tonga: Sile
Tok Pisin: Sili
Türkçe: Şili
Xitsonga: Chile
татарча/tatarça: Чили
chiTumbuka: Chile
Twi: Kyili
reo tahiti: Tīri
тыва дыл: Чили
удмурт: Чили
ئۇيغۇرچە / Uyghurche: چىلى
українська: Чилі
اردو: چلی
oʻzbekcha/ўзбекча: Chili
Tshivenda: Shile
vèneto: Ciłe
vepsän kel’: Čili
Tiếng Việt: Chile
West-Vlams: Chili
Volapük: Cilän
walon: Tchili
Winaray: Chile
Wolof: Sili
吴语: 智利
isiXhosa: IChile
მარგალური: ჩილე
ייִדיש: טשילע
Yorùbá: Tsílè
Vahcuengh: Chile
Zeêuws: Chili
中文: 智利
文言: 智利
Bân-lâm-gú: Chile
粵語: 智利
isiZulu: ITshile